To su bili uvjeti kakve nitko od nas ni prije ni poslije nije doživio. Nakon utakmice nam je trebalo 45 minuta da se vrati cirkulacija, da možemo početi micati nožnim prstima, prstima na rukama... Kad smo skinuli rukavice i čarape, noge i ruke su bile zaleđene, kaže Joško Jeličić .

Upravo je on bio strijelac jedinog Dinamova gola u zaleđenu remiju (1-1) s Olympiakosom 9. prosinca 1998. Posljednji je to bio dolazak momčadi iz Pireja u Maksimir.

- Nisam bio u Zagrebu još od te utakmice, ali sad dolazim, prvi put nakon 17 godina. Ovaj put barem neće biti onako hladno - javio se iz Atene Predrag Đorđević (43), legenda grčkoga kluba, koji također maksimirsku utakmicu pamti po temperaturi -17.

Spasili ih košarkaši

- Sjećam se da je, kad smo večer prije izašli na trening, sve bilo zaleđeno. Kao da smo izašli igrati hokej na ledu. Uhvatila nas je panika jer smo imali samo kopačke s gumenim čepovima i, naravno, kramponima. Ni jedno ni drugo nije bilo dobro za takav zaleđen travnjak - rekao nam je Đorđević i nastavio:

- Morali smo doći do tenisica u kakvim se moglo igrati po takvome ledu. Nasreću, sutradan su u Zagreb dolazili i košarkaši Olympiacosa. Oni su bili na putu za Zadar, igrali su utakmicu Eurolige, pa su nam donijeli te posebne tenisice. Spasili su nas košarkaši.

Bio je to susret odluke , 90 minuta koje su odlučivale o tome tko će u četvrtfinale Lige prvaka. Olympiakosu je remi bio dovoljan za prolazak.

- I danas sam uvjeren da bismo pobijedili i bili prvi u skupini da je vrijeme bilo normalno. Bili smo bolji od Olympiacosa, u Pireju smo izgubili samo zbog naše dvije gluposti - kazao je Jeličić.

Uh, moramo natrag...

Međutim, vrijeme nije bilo normalno. Ni izbliza.

- To su bili neregularni uvjeti, zdravlje igrača bilo je ozbiljno ugroženo. Ne mogu vam opisati osjećaj kad se nakon 15 minuta grijanja u svlačionici morate vratiti na travnjak. Izađete van, a hladnoća kao nikad, temperatura se spustila 17 stupnjeva ispod nule - pamti Joško, koji je bio pod “punom spremom”, kao i svi ostali igrači.

- ‘Štrample’, potkošulje, majice, rukavice, duple čarape, grijači za uši... Sve smo imali na sebi, ali kažem vam, ne postoji ništa slično kao te večeri - priča Jeličić, no on barem nema fizičke posljedice ledene utakmice.

- Pao sam u jednom trenutku na leđa na taj zaleđeni travnjak i sve do danas zbog toga povremeno osjetim bolove - otkrio je Đorđević, koji je nakon karijere postao menadžer .

• “Dinamo sad ima dobru, ali mladu momčad. Grci su iskusniji i to može biti presudno” - Đorđević će navijati za Grke
• “Teško je i opisati koliko hladno je bilo te večeri. kad je tako, nemoguće je prilagoditi se” - nije bio u Zagrebu od 1998.
• “Trebalo nam je 45 minuta da se cirkulacija vrati u ruke i noge...” - Jeličić ne pamti ništa slično

• BEZ POBJEDE OD '77. : U Pireju je te godine Dinamo izgubio 2-0, a s Olympiakosom je igrao i 1977., kad je u Zagrebu slavio 5-1
• OBOJICA IZAŠLA : Jeličića je Cico iz igre izvadio u 87. minuti, Đorđević je pod topli tuš otišao već nakon 62 minute
• SUTRA SAMO 2°C : Noć će biti najhladnija ove jeseni, ali i dalje je to 20-ak stupnjeva toplije nego 1998.