Navijači su ga uzeli za zub, mnogi ga kritiziraju i spočitavaju mu nedostatak volje. Nekada djeluje nonšalantno, nezainteresirano, ali kada zabljesne, nažalost sve rjeđe, pokaže svima o kakvoj klasi je riječ.
Bruno Petković je u porazu Dinama od Bodo Glimta (1-0) ušao s klupe u drugom poluvremenu umjesto Josipa Drmića i bio je ta nit koja je pokrenula Dinamo. Sve se vrtilo oko njega, razigravao je, spuštao se po loptu. U svakoj šansi bio je uključen upravo on. Ili je pucao ili je namjestio nekome priliku.
A onda u 85. minuti sva raskoš njegove genijalnosti na djelu. Primio je loptu na 30 metara od gola, povaljao dvojicu Norvežana i došao do ruba šesnaesterca. Nisu znali što ih je snašlo. Namjestio se na desnu nogu, bum, već svi su vidjeli kako se pauci razmiču u rašljama, ali nažalost lopta je otišla pored gola. Fantastično je sve napravio, velemajstorsko primanje, malonogometni lažnjaci iz udžbenika, ali zatresla se noga u ključnom trenutku.
Bila je to ogromna šansa za remi i mirniji put za Zagreb, ali Dinamo je na kraju morao čestitati Bodo/Glimtu na zasluženoj pobjedi.
A Petković? Bez obzira na promašeni zicer, konačno je izgledao onako kakvog ga navijači zazivaju već mjesecima. Nadahnuto, pun samopouzdanja, svaki potez je bio smislen i jednostavno je odskakao na terenu. Donio je Dinamu dimenziju više, a da je bar lopta ušla, dojam bi bio savršen.
U pet minuta pokazao je više nego Drmić za cijelo poluvrijeme pa je za očekivati da ga u uzvratu vidimo od prve minute. I nadamo se, na ovakvoj razini. S ovakvim Petkom Dinamo je nemjerljivo jači.
POGLEDAJTE NOVU NAVIJAČKU PJESMU