Čak devet godina Kruno Simon proveo je u KK Zagrebu, koji danas nažalost više ne postoji. Uživao je u košarci i igrao sa svojim prijateljima iz kvarta, a to je nešto što nigdje drugdje nije mogao dobiti. I upravo zbog toga, ništa drugo mu nije bilo bitno. Ni bogate ponude europskih klubova nisu ga odvukle iz Trnskog.
Relativno kasno, s 27 godina, nakon raspada Zagreba, otišao je u inozemstvo. Prvo Unicaja, Lokomotiv Kuban pa milanska Olimpija, a prije pet godina započeo je priču koja je u četvrtak ovjekovječena zauvijek.
Efes Pilsen dvije godine zaredom osvojio je Euroligu, posljednjih godina jedan je od najvećih i najdominantnijih klubova u Europi, a sada je pokazao koliko cijeni našeg Krunu. Na poluvremenu utakmice protiv Olympiacosa, pod svodove Sinan Erdem Arene, vinuo se Efesov dres s brojem 44. Na njemu je pisalo 'Simon'. Pet godina bilo je dovoljno da zauvijek postane dio kluba. Obilježio je komadić povijesti europskog velikana.
- Teško mi je uopće reći što trenutačno osjećam. Ušao sam u dvoranu kad je bila prazna večer prije i preplavile su me emocije. Proveo sam ovdje, u ovom klubu i s ovim ljudima mojih pet najboljih godina i to nikada neću zaboraviti - rekao je Simon iz kojeg su isijavale emocije pred 13 tisuća gledatelja. Jedva je uspio sročiti nekoliko rečenica i zahvaliti klubu na svemu.
Jedan je od posljednjih košarkaških romantičara. Igrač koji ne igra na 'mišiće, već na inteligenciju i potez. Takvih je malo danas, a to je naučio od Tonija Kukoča i Dražena Petrovića dok ih je, kao i svi mi, imitirao na školskom igralištu tijekom djetinjstva.
Efes ga je htio zadržati pod svaku cijenu, bez obzira na godine, bio je od neprocjenjive važnosti za klub. Što zbog bogatog iskustva, ali i uloge mentora. No, tijelo je već izraubano ozljedama, a srcu je dosta putovanja i inozemstva. Srce se željelo vratiti kući pa je potpisao na Cedevitu Junior.