Tenis u Hrvatskoj stagnira. Nije idealna situacija, što se vidi i po juniorskim Grand Slam turnirima na kojima trenutno nemamo nikog i teško da će biti jer je djece sve manje.
Prije nego što će u Osijeku debitirati kao izbornik hrvatske reprezentacije protiv Francuske u Davis Cupu, Ivan Dodig pogledao je nakratko i u budućnost hrvatskog tenisa. Hrvatska nije, unatoč domaćem terenu, iznenadila Francuze jer jednostavno takvo što nije bilo realno u ovom trenutku. Uzmite samo da je Hrvatska dočekala Francusku s jednim tenisačem, Marinom Čilićem, u društvu 100 najboljih na svijetu. Francuska? U tom tjednu imala ih je 13!
Ok, ne možemo se ravnati s Francuzima, ali vratimo se na siječanj ove godine. Borna Ćorić nakon Australian Opena izletio je iz Top 100 društva, odnosno Hrvatska prvi put od samostalnosti nije imala nijednog tenisača među 100. Zadnji put to se dogodilo 1988. godine kad je Bruno Orešar pao na ljestvici, prije nego što će Goran Ivanišević stupiti na scenu kao predvodnik hrvatskog teniskog vala.
Hrvatski tenis, a nisu samo rezultati u pitanju, trenutno je u krizi, na ozbiljno klimavim nogama. Čilić, koliko god s 37 godina emitirao vatru i želju nakon svih operacija koljena, najbolje dane već je prošao, unatoč lanjskom bljesku u Hangzhouu, kad se upisao u povijest kao tenisač s najslabijim renkingom koji je osvojio ATP turnir (777). Ćorić s 28 godina ozbiljno razmišlja o završetku karijere, koja je također u silaznoj putanji zadnje tri godine. A kad ni u njegovim istupima nema prevelikog optimizma, teško je očekivati da će se išta nabolje, nažalost, promijeniti.
Osim Dine Prižmića (20), kojeg su nakon osvajanja juniorskog Roland Garrosa prije dvije godine, također ozljede usporile u razvoju, Hrvatska danas na obzoru nema tenisača koji bi mogao biti konkurentan za teniski vrh. U kojem bi u pravilnim razmacima uvijek bila po dva Hrvata, kao što se Ivaniševiću priključio Ljubičić pa Ljubi Ančić i Karlović, njima Čilić, njemu Ćorić... Danas to nije slučaj. Pitanje je tko bi se uopće u budućnosti mogao priključiti Prižmiću, koji tek mora probiti Top 100 barijeru. Matej Dodig i Luka Mikrut to bi možda i mogli, a pogled među još mlađe, među juniore itekako zabrinjava jer, baš kao i među seniorima, Hrvatska ima jednog tenisača u 100, Ivaniševićeva sina Emanuela (18), na 77. mjestu. U njegovim godinama, primjerice, Ćorić je pobijedio Rafaela Nadala...
Osim što godinama nema nacionalni teniski centar, hrvatski je tenis, štoviše, danas u situaciji da gubi talente. Početkom godine, tad najbolji hrvatski junior Duje Markovina (18) prihvatio je australsko državljanstvo. Vrlo jednostavno, Australija mu je ponudila uvjete kakve u Hrvatskoj nije mogao ni zamisliti, kao i Ajli Tomljanović prije desetak godina. Ovih je dana hrvatsku zastavu sin Ivana Ljubičića, Leonardo (16), zamijenio zastavom Monaka, što bi trebao biti još jedan poziv Hrvatskom teniskom savez da ozbiljno shvati situaciju u kojoj su uspjesi reprezentacije zadnjih godina gurali sve probleme ispod tepiha.
Ništa svjetlije nije ni u ženskom tenisu. Donna Vekić (29) traži izlaz iz ovogodišnje krize nakon polufinala Wimbledona i olimpijskog srebra iako je i pitanje koliko u Osječanki još ima vatre. Ne okrene li Donna situaciju, uskoro bi primat najbolje hrvatske tenisačice mogla preuzeti Čakovčanka Antonia Ružić (22). Petra Marčinko (19) najavila se osvajanjem juniorskog Australian Opena 2022. godine kao sljedeća velika stvar hrvatskog tenisa, no i Zagrepčanku su sputavale ozljede. Ana Konjuh, poput Ćorića, s 28 godina blizu je završetku karijere, odnosno više mučenja...