To je to što me zanima!

Kao da je jučer bilo: Uživajte, skačite, plačite! Hvala, Gorane

Goran Ivanišević na današnji dan prije točno 15 godina napravio je nešto što vjerojatno više nitko nikad neće ponoviti. Osvojio je Wimbledon s pozivnicom, kao 125. igrač svijeta...
Vidi originalni članak

Nitko nikad nije osvojio Wimbledon kao naš Goran, a vjerojatno ni neće, barem ne tako skoro. Na današnji dan, 9. srpnja 2001. godine, prije točno 15 godina, Goran Ivanišević pobijedio je Australca Patricka Raftera u finalu najvećeg teniskog turnira u svijetu i ušao u povijest. CNN je njegov uspjeh označio naslovom "unsolved mystery" (neriješeni misterij).

POGLEDAJTE VIDEO SPECIJAL:

Vaš internet preglednik ne podržava HTML5 video

Goran je uoči Wimbledona bio 125. igrač svijeta i zahvaljujući starim zaslugama, dobio je pozivnicu. Nitko nikad nije osvojio Grand Slam s pozivnicom... 

Njegova priča inspirirala je mnoge. Goranove suze obišle su svijet, a Splićanin je osvojio najprestižniji teniski turnir nakon što je triput gubio finala 1992., 1994. i 1998., jednom od Agassija i dvaput od Samprasa.

Bile su to suze radosnice, a s Goranom smo plakali svi...

Sampras i Federer, jedini njihov susret

Pete Sampras imao je 29 godina i bio je četverostruki pobjednik Wimbledona. U četvrtom kolu čekao ga je 19-godišnji Roger Federer.

Bio je to prvi i jedini okršaj ove dvojice velikana u povijesti, a Federeru je Wimbledon bio prvi Grand Slam na kojem je bio među nositeljima.

Tim Henman izbacio je mladog Federera u četvrtfinalu i rezervirao nezaboravni polufinale protiv Gorana Ivaniševića. 

Kako su padali svi redom

Gorana je u prvom kolu čekao Šveđanin Fredrik Jonsson. Riješio je to naš tenisač 6-4, 6-4, 6-4 i osigurao meč protiv Carlosa Moye u drugom kolu.

Španjolac je dobio prvi set 7-6, no Goran uzvraća i dobiva tri seta u nizu za pobjedu 6-7, 6-3, 6-4, 6-4.  Sad je već postalo ozbiljno.

U trećem kolu s druge strane mreže stajao je eksplozivni Amerikanac Andy Roddick sa jednako ubojitim servisima kao i Goran. Zec je dobio prva dva seta 7-6, 7-5, Roddick se vratio u trećem 6-3, ali Ivanišević istim rezultatom osvaja četvrti set za veliku pobjedu i četvrto kolo Wimbledona.

Greg Rusedski čekao je našeg tenisača na četvrtoj prepreci. S čista tri seta od kojeg je prvi bio u tie-breaku Goran je prošao u četvrtfinale Wimbledona (7-6, 6-4, 6-4).

Osim Gorana, među najboljih osam plasirali su se i Roger Federer, Tim Henman, Marat Safin, Thomas Enqvist, Patrick Rafter, Nicolas Escude i Andre Agassi. Gorana je čekao Marat Safin.

Meč se kretao kao i onaj četvrtfinalni protiv Roddicka. Goran je dobio prvi set u tie-breaku, drugi je dobio 7-5, Safin se vratio i osvojio treći set sa 6-3, ali Zec je slavio u četvrtom setu u tie-breaku za polufinale turnira koji nikad nije osvojio.

Trodnevni triler protiv Henmana

Sampras ga je dvaput zaustavljao u finalu, Agassi jedanput.

Ovoga puta, obojica su ispala. Sampras još u četvrtom kolu od Federera, dok je Agassija u polufinalu izbacio Patrick Rafter.

Gorana je čekao Tim Henman i nezaboravni polufinale Wimbledona. Henman je te 2001. godine igrao vjerojatno najbolji tenis karijere.

Britanac iz Okxforda imao je pritisak titule nasljednika Freda Perryja, a do finala u Wimbledonu trebao je tek preskočiti čovjeka koji je na turnir stigao s pozivnicom...

Kakav je to meč bio... Tri dana je trajao!

Goran je dobio prvi set 7-5, Henman je izjednačio u drugom (7-6), a u trećem je pomeo Gorana koji nije osvojio niti jedan gem. A onda se otvorilo nebo.  Kakav bi to Wimbledon bio bez kiše i prekida?

- Sam Bog poslao je tu kišu - priznao je kasnije Goran.

U subotu su nastavili meč, ali odigrali su tek 50 minuta.

Ivanišević je uzeo set u tie-breaku te je izjednačio meč na 2-2. Poveo je Zec u odlučujućem setu, a Henman je bio pod neviđenim pritiskom, ne samo od strane Gorana, već i otočkih medija koji su već upisali finale.

U ključnom trenutku Ivanišević je uzeo servis Henmanu u tom petom setu. Imao je dvije meč lopte. Prvu je propustio nakon duple servis pogreške, pa je opet promašio prvi servis, ali meč je završio na svoj način - as na drugom servisu...

- Ne, ne, ne. Ne mogu više gledati taj tanjur. Dosta mi je drugog mjesta, čeka me najveći dan u mom životu - pričao je Goran uoči finala.

Klasik protiv Raftera

Jedno je bilo sigurno, Andre Agassi neće biti taj koji će treći put oduzeti Goranu Wimbledon. Amerikanac je izgubio od Patricka Raftera u polufinalu. Australac je bio bolji 2-6, 6-3, 3-6, 6-2, 8-6.

A onda je stigao finalni dan...

- I danas me strah gledati snimku tog finala. Bojim se da bih mogao izgubiti - rekao je Goran, prisjetivši se velikog finala protiv Raftera. 

Bila je to potpuno drugačija atmosfera nakon Henmana.

Sad je cijeli Wimbledon, cijeli teniski svijet, osim Australije naravno, bio za Gorana. Svi su bili za "underdoga", za lošije plasiranog, za čudo od igrača koji je napravio senzaciju svih senzacija.

No čekao ga je Patrick Rafter, koji je drugu godinu zaredom u polufinalu izbacio Agassija i koji je izgubio finale od Samprasa 2000. godine.

Patrick je imao 29 godina, Goran 30, obojica su znali da je ovo njihova posljednja šansa za trijumf u Wimbledonu.

"Uživajte, gledajte, plačite, skačite"

Goran je uzeo prvi set sa 6-3, Rafter je uzvratio istom mjerom u drugom setu. Zec je osvojio treći i ti opet sa 6-3, ali nije moglo bez drame. Rafter se vraća i osvaja četvrti set sa 6-2.

Dramatičan peti set, nije bilo breakova do 7-7, a onda je Zec iščupao dva čudesan forehand reterna. Servirao je za meč. Servirao je za Wimbledon. Molio je, plakao, tražio posebne loptice, puhao da neke odu van...

Iskoristio je tek četvrtu meč loptu, onu koja ga je lansirala u besmrtnike. Nitko nikad nije osvojio Grand Slam s pozivnicom, a finale su Britanci proglasili 16. najboljim sportskim trenutkom u povijesti TV prijenosa na Otoku...

- Uživajte, gledajte, plačite, skačite - urlao je Mićo Dušanović u euforiji. 

To ne ne zaboravlja...

Teletubbiesi mu pomogli da osvoji Wimbledon

Trener mi je savjetovao da ih počnem gledati. I nakon što sam tog dana pobijedio, odlučio sam svakodnevno pratiti Tetetubbiese. Tinky Winky mi je postao najbolji prijatelj, rekao je Goran Ivanišević.

To je bio samo dio rituala koje je koristio sve do pobjede u Wimbledonu. 

Goran je svaki dan jeo istu hranu u ustom restoranu, gledao je isti TV program, parkirao je ispod istog drveta u All England Clubu, a imao je i omiljeni pisoar u Wimbledonu.

Zbog njegovih praznovjerja čekali su da se susjedni auto premjesti na drugo mjesto, a sam Goran morao je trpjeti čudne poglede čovjeka koji je obavljao malu nuždu dok je čekao da ovaj završi iako je imao desetke drugih slobodnih pisoara. 

Na terenu je uvijek puštao protivnike da prvi sjednu na klupu, kad je izlazio na teren pazio je da ne stane niti na jednu crtu. 

- Pogledajte ga samo kako izbjegava linije - rekao je John McEnroe u prijenosu otkrivši samo dio Goranovih rituala. 

Špalir brodica

Cijelu noć slavio je pobjedu u Wimbledonu.

- Niste me probudili, tek sam stigao. Nisam ni oka sklopio - rekao je Goran za britanski BBC koji ga je dobio dok je bio u svom londoskom stanu. 

Znao je da će biti ludnica u Splitu, ali ono što ga je dočekalo nije mogao ni sanjati. 

Avion s pobjednikom Wimbledona sletio je u splitsku zračnu luku Resnik u 18.21 sati. Gorana su dočekali majka i sestra, najbliži prijatelji, majka i otac pokojnog Dražena Petrovića kojem je Goran posvetio naslov, vaterpolisti Dubravko Šimenc i Perica Bukić, Blanka Vlašić i mnog idrugi...

Slavio sam naslov Hajduka ovdje i molio sam Boga da i ja osvojim

No ono pravo uslijedilo je na putu prema Splitu. Goran je krenuo brodom prema svom gradu, praćen s tristotinjak brodica koja su napravila špalir uz kaštelansku obalu, Goran Ivanišević stigao je na rivu gdjega je dočekalo više od 150.000 ljudi.

- Očekivao sam nešto veliko, ali ovo... - rekao je ganuti Goran, koji je na rivu stigao uz pjesmu Olivera Dragojevića "Moj Galebe", malo prerađenu u čast pobjednika Wimbledona "Moj Gorane".

Nosio je Zec dres New Jerseya u čast Draženu, popeo se na binu ispred crkve sv. Frane, a u tom trenutku oglasila su se svečana zvona.

- Prije mjesec dana ovdje je bila ludnica nakon što je Hajduk osvojio prvenstvo. Bio sam ovdje s vama i sanjao da ovako proslavim ako osvojim Wimbledon. Molio sam Boga da se to ostvari pa makar više ne zaigrao tenis nakon toga. Hvala vam, bio sam svugdje, ali ovdje je najluđe. Ovo nikad neću zaboraviti - rekao je Goran.

Nećemo ni mi.

Prošlo je 15 godina, ali čini se kao da je bilo jučer. Kao da je jučer stigao u Wimbledon, pogađao aseve iz drugog servisa, pričao sam sa sobom i sucima, živčanio, molio i psovao u prijenosu, a onda kleklnuo i zaplakao.

Wimbledon takvog pobjednika nikad nije imao, nikad ni neće imati...

Idi na 24sata

Komentari 112

  • debakl2 09.07.2016.

    mi cemo uvijek imati komplex manje vrijednosti jer nikad nismo imali pravog sportasa u tenisu pa se zato stalno spominjemo ovog drugorazrednog ivanisevica. Nevjerovatno je koliko smo u svemu pateticni. Pitam se sto bi bilo da smo imali jednog djokovica. Kad sad ovako izmisljamo povijest onda mogu misliti kako se je tek izmisljala povijest o hrvatskim kraljevima, zapravo nekim lokalnim seljacinama koji su bili poglavice 5 koliba i 20 ljudi, Sreca da nas van granica nitko ne uzima za ozbiljno. Dokaz je i danasnja drzavica koja je mogla biti svicarska a pretvorena je u nekakvu kamenjarsku vukojebinu taksista sobara i konobara.

  • Hristos se rodi 09.07.2016.

    Ovo onan nole nikad nije niti ce dozivjeti

  • NIAGARA HAJDUK 09.07.2016.

    Samo je jedan Goran....koji je to dan bio, koliko živaca si popio uffff......docek u Splitu nešto velicanstveno i neponovljivo.

Komentiraj...
Vidi sve komentare