Dvjestotinjak metara od Arene, mjesta za parking gotovo nije bilo već u 15 sati, ali zato su pred jednim kafićem bila parkirana dva konja. Umotana u hrvatske šalove i zastave čekali su svoje gazde. A Zoran i Pejo grijali su se u kafiću.
- Ja sam iz Petruševca, a on iz Velike Gorice. Krenuli smo prije sat i pol da bismo pozdravili naše reprezentativce. Skupit će nas se još pet, šest. Ako se rukometaši nazivaju kaubojima, evo, došli su im sreću poželiti i pravi kauboji - pričao je Zoran odjeven u pravu kaubojsku odoru, s "kaubojkama" na nogama i šeširom na glavi.
Parkirane konje, u čudu su gledali i policajci.
- Ha, ne mogu nam ništa, ne postoji zakon protiv parkiranja konja. Oni su kao psi, mogu slobodno gaziti livadom - našalio se Zoran, dodavši da će nakon što pozdrave rukometaše pred dvoranom svi zajedno s konjima krenuti na feštu na trg.
- Išli bi mi i na utakmicu, ali doista, nemamo gdje ostaviti naša prijevozna sredstva - završio je Zoran.