Svaki od igrača reći će vam da je još rano, svaki će reći da jedan poraz sve mijenja i da se situacija može okrenuti u trenu. Ali njihovo slavlje, njihova predstava protiv Španjolske i njihov govor tijela govore nešto drugo.
Ova Hrvatska, koja je ispraćena na Svjetsko prvenstvo s nikad manje očekivanja, mogla bi biti pravi hit. Mogla bi daleko. Jako daleko.
Dugo nismo igrali ovako moderno, ovako moćno.
Imamo golmana, supergolmana, Marin Šego brani sve živo, imamo zdravog Duvnjaka, pravog vođu na terenu, imamo nepogrešivog Horvata, imamo dobrog diva Musu, imamo Mandića zbog kojeg Štrlek, jednog od najboljih lijevih krila na svijetu - sjedi na klupi, imamo Blaževića koji je stručnjak za obranu, imamo Stepančića koji nemilice trpa, imamo Cindru, Karačića...
Imamo Linu Červara koji savršeno vuče svaki potez, kao onaj protiv Španjolske, kad je bilo gusto, pa je promijenio obranu u 5-1. I to je bilo to. 'Kauboji' su s lakoćom pomeli europske prvake i jedne od favorita turnira.
Imamo i navijače, München je bio u 'kockicama', a bit će i Köln u drugom krugu.
Imamo i atmosferu, a ako malo bolje pogledate fotke slavlja naših rukometaša, možda ćete prepoznati da ima nešto pobjedničko u njima. Nešto što neodoljivo podsjeća na ljeto, Rusiju i nogometaše.
Zastave su tu, stav je tu, igra je tu. Imamo sve.
Červar smiruje euforiju, ali igrači dugo nisu ovako slavili svaki gol, ne sjećamo se kad su ovako pozirali sa zastavama u prvom dijelu velikog natjecanja. Kao da i oni osjećaju da se sprema nešto veliko. Sad idemo u Köln, tamo se igra drugi krug.
U nedjelju idemo na Brazil, u ponedjeljak na Njemačku. S dvije pobjede sigurno idemo u polufinale i to prije zadnje utakmice protiv Francuske (srijeda).
Igrači ne žele euforiju, ali tko će ostati hladan kad ih vidi kako slave sa zastavama, s navijačima nakon utakmice? Euforija je tu, oni će ići korak po korak, a mi možemo sanjati. Kao Šime Vrsaljko prošlog ljeta. Sjećate li se? Dosanjao je finale i srebro.
Ne bismo se bunili.