Euforija na stadionu i velik preokret u dvije minute samo su na tren ublažili dojam Bilićeve momčadi protiv Gruzije. Zabila je Hrvatska dva gola, pogodila dvije stative i prečku, ali dojam je daleko od dobroga.

Bilićeva momčad već dugo nije odigrala “poštenu” utakmicu i to zabrinjava. Još više zabrinjava manjak samokritičnosti jer uvijek je to “dobro”. A nije dobro i to vide navijači koji se sve češće okreću protiv izbornika. “Vadi” se Bilić na ozljede, nesreću, kartone, ali protiv Gruzije i takvih momčadi to nikako ne smije biti opravdanje ako je Hrvatska deseta na svijetu, ako igrači igraju u vrlo dobrim europskim klubovima, ako je Modrić pred vratima Manchester Uniteda... 

Ni taktički Bilić prošli petak na Poljudu nije pogodio. Vidjeli su to navijači, javno su mu to rekle i kolege treneri. Vlatko Marković ga je nahvalio, rekao da je izbornik najzaslužniji za pobjedu. No bila je to jedna od zadnjih opomena aktualnom izborniku. Svjetsko prvenstvo smo propustili, a u jednoj od najlakših skupina još strepimo za plasman na Euro u Ukrajinu i Poljsku i to je neoprostivo. Priznao je i Bilić da više ne bi bio izbornik da nije pobijedio Gruziju. Jasno mu je i zašto jer ne prima plaću kakvu prima da bi Hrvatska gubila od Gruzije i igrala na takvom nivou. U svemu ipak ima i jedan dobra stvar. 

Da je Bilić u petak otišao s hrvatske klupe, vjerojatno bi ga naslijedio Branko Ivanković. A tad bi tek hrvatski nogomet bio u “banani”. Dinamov trener Jurčić, na klupi Hajduka Balakov, a izbornik Tanac...