Emir Sulejmanović (27) je rođen u šumi između Žepe i Srebrenice, 13. srpnja 1995. godine. Preživio je genocid i danas je uzoran sportaš, bivši košarkaš Cibone, reprezentativac BiH...
POGLEDAJTE VIDEO: Sesar novi izbornik Hrvatske
Iza člana Bilbaa teško je djetinjstvo. Redovito sudjeluje u koloni Marša mira do Potočara.
- To je moja obaveza, da ne zaboravim odakle sam. Ovdje se osjećam kao kod kuće, kao svoj na svome. Imam puno obitelji ovdje. Dok sam živ, vraćat ću se u Srebrenicu - ispričao je nedavno Sulejmanović za Federalnu.
Majku gotovo da i ne pamti, umrla je kad je imao četiri godine. S ocem Nedžadom prolazi put Marša mira. Prošle godine prisustvovao je kolektivnoj dženazi u Memorijalnom centru.
- Sa svih strana su padale granate, tražiš gdje se sakriti, da preživiš. Moja rahmetli (pokojna, op. a.) majka je u tim trenucima bila trudna, rodila me u šumi. Zahvaljujem i ovom prilikom ljudima koji su joj pomogli da to sve prođe u najboljem redu. Mene je doktor vidio prvi put nakon mjesec-dva.
Spomenuti otac Nedžad vidio ga je prvi put tek nakon godinu dana. Bio je u logoru.
- Moj otac je bio zarobljen. Nakon izlaska iz logora, otišao je u Finsku. Mi smo mu se pridružili nakon tri mjeseca. Kažu mi da sam ga se kao beba bojao, nisam ga poznavao, nisam znao tko je čovjek.
Sulejmanović je odrastao u Finskoj, igrao je i za tamošnje mlađe selekcije. Profesionalnu karijeru započeo je 2011. u Union Olimpiji, jedno vrijeme bio je i u Barceloni, a u sezoni 16/17. nastupao je i za Cibonu.
Srebrenica je bila proglašena 'zaštićena zonom' pod zaštitom Ujedinjenih naroda (UN) i nalazila se pod nadzorom pripadnika nizozemskog bataljuna UN-ovih mirovnih snaga. Međutim, ta činjenica nije spriječila snage bosanskih Srba da 11. srpnja 1995. godine upadnu i osvoje grad i vrlo brzo započnu masovne egzekucije stanovništva.
Sustavno je likvidirano preko 8000 osoba. Taj događaj smatra se najgorim masakrom u Europi nakon Drugog svjetskog rata. Presuda Međunarodnog suda pravde iz 2007. godine potvrdila je da se u Srebrenici dogodio genocid, a za genocid su pred Haškim sudom proglašeni krivima i glavni nalogodavci, politički i vojni vođe bosanskih Srba - Radovan Karadžić i Ratko Mladić.
Haški sud, Sud BiH, te pravosuđa u Srbiji i Hrvatskoj do sada su osudili ukupno 54 osobe na pet doživotnih kazni i 781 godinu zatvora – za genocid, zločine protiv čovječnosti i druge zločine u Srebrenici tijekom srpnja 1995. godine.