Hrvatska nogometna reprezentacija nastupila je na tri svjetska prvenstva dosad. Najznačajniji trag ostavila je 1998. godine, kad je osvojila broncu. Za vas smo pripremili osvrt na legende "kockastih" koje su predvodile Hrvatsku u Francuskoj, Japanu i Južnoj Koreji te u Njemačkoj. Svaki treći dan objavit ćemo po jedan članak u specijalu - Legende "kockastih".

Ono što je odigrao na svjetskoj smotri 1998. u Francuskoj odigrao je velemajstorski. No bilo je trenutaka kada je bio na klupi i zacijelo mu nije bilo ugodno. Robert Prosinečki i te kako je zaslužan za broncu, kao što može biti i ljutit što je u nekim trenucima bio minoriziran u pogledima trenera, izbornika Ćire Blaževića.

U tim, 90-im godinama hrvatske nogometne reprezentacije stalno se postavljalo pitanje i kod medija i kod navijača - mogu li tri iznimne "desetke", Boban, Asanović i Prosinečki igrati zajedno? Aludiralo se da u nastupima ova tri tehnički savršena nogometaša nedostaje "kilometraža", neprestance se isticalo da za njih trojicu nema tko trčati. Iako su sva trojica u zajedničkim nastupima bezbroj puta potvrdili da mogu zajedno, tim više što se Boban volio "žrtvovati" na mjestu veznog igrača i ponašati se kao pravi zadnji vezni koji uklizava, otima lopte, trči do iznemoglosti. 

To je pitanje kulminiralo na SP-u u Francuskoj. I Ćiro je najčešće volio u takvim trenucima ostaviti Prosinečkog na klupi. Iako je "veliki žuti", kako su mu tepali navijači, u trenucima kada je igrao oduševljavao svjetsku nogometnu javnost.

Gol Prosinečkog protiv Jamajke, kod 1-1, usmjerio je utakmicu na hrvatski mlin. Dotad je otpor Jamajčana bio žestok, no "otvorio" ih je Prosinečki iz slobodnog udarca, s mjesta koje novinari vole nazivati skraćeni korner. U sljedećoj utakmici protiv Japana, Robi je igrao do 67. minute, a gol je postignut 10 minuta kasnije, na asistenciju Asanovića zabio je Šuker. U porazu  protiv Argentine, Žuti je bio na terenu do 68. minute, poraz 1-0 usmjerio je Hrvate na Rumunje. Pobjedom ili osvojenim bodom, Hrvatska bi u osmini finala igrala protiv Engleske.

I u dvoboju protiv rumunjskih nogometaša Blažević je iz sastava izostavio Prosinečkog. Šuškalo se da je riječ o ozljedi, no Robert je bio na treninzima raspoložen i dobar. Rumunji su elegantno eliminirani golom Šukera iz penala i u četvrtfinalu je čekala Njemačka. Želja za uzvratom za poraz u četvrtfinalu dvije godine ranije na europskoj smotri u Engleskoj bila je silna.

Međutim, Blažević je protiv Nijemaca izveo momčad bez Prosinečkog. Izvrsna partija Hrvata protiv veoma dobre Njemačke i 3-0 pobjeda razgalila je hrvatsku naciju. Nitko više nije razmišljao je li bilo Prosinečkog u sastavu, slavilo se i pjevalo, Prosinečki je negdje na rubu misli hrvatskih navijača smatran kolateralnom žrtvom Ćirine uspješne strategije.

Tako se nije našao u sastavu niti za polufinalnu utakmicu protiv Francuske. I nedostajao je do bola. U toj utakmici nastupao je ozlijeđeni Zvonimir Boban, čak je tražio izmjenu na odmoru između poluvremenu. Blažević ga je doslovce otjerao na teren. U sljedeće dvije minute slijedili su urnebesni događaji, u 46. minuti Hrvatska je povela golom Šukera, a samo nekoliko desetaka sekundi kasnije Francuska je izjednačila preko Thurama koji je oteo loptu baš Bobanu. Tek u 65. minuti Zvone je zamijenjen, no umjesto njega nije ušao Prosinečki nego Silvio Marić. U 70. minuti Francuzi su opet poveli, opet Thuram.

Devet minuta kasnije isključen je Laurent Blanc zbog udaranja Slavena Bilića. S igračem više Hrvatska je išla po izjednačenje, a navijači su očekivali uvođenje Prosinečkog. Minute su prolazile, Blažević kao da je zaspao na klupi. I onda posve nerazuman potez, doslovce u posljednjoj minuti, Blažević radi zamjenu, izvlači Stanića i uvodi Prosinečkog. Dakako, u preostale tri minute sudačke nadoknade niti čarobne lopte Prosinečkog nisu stigle pomoći.

Mnogi su uvođenje Prosinečkog u smiraj utakmice shvatili kao Blaževićevo omalovažavanje. Za Žutog je još davno rekao, prigodom njegovog prelaska iz Dinama u Crvenu zvezdu, "da nikada neće postati veliki nogometaš". Pritom je dodao "kako će pojesti trenersku diplomu ako se to uistinu dogodi".

Kako bilo, javnost je bila dijelom rastužena, dijelom ogorčena zbog takvog tretmana prema Prosinečkom. On je, s druge strane, sve šutke trpio, nije izlazio sa svojim mišljenjem u javnost.

- Bio je velik, najveći. Posve se podredio uspjehu kolektiva, uspjehu svih nas. Iako je zacijelo imao što reći. Svi smo mu na tome zahvalni - pričao je jedan od standardnih članova prve postave reprezentacije, Aljoša Asanović. 

Svoju pogrešku, godinama kasnije, priznao je i sam "trener svih trenera".

- U trenucima kada smo imali igrača više, morao sam bolje reagirati i u igru postaviti razigravača kao što je bio Prosinečki.

Robi se nikad o tom događaju nije volio izjašnjavati. Tek je jednom prigodom izjavio:

- Mi smo danas u dobrim odnosima, cijenim ga jer je jedinstven. Takav se više neće roditi, to je sigurno. Ima mana kao i svi mi, ali ima i vrlina. On je iz nekog razloga stalno imao problema sa mnom. Da me na spomenutoj utakmici s Francuskom uveo u igru barem na pola sata, vjerujem da bih nešto napravio. Možda bismo kući ponijeli naslov svjetskog prvaka, ne znam! Nisam ljut, to bi bila preteška riječ. Recimo samo da to smatram njegovom pogreškom, s kojom se on mora nositi.

U dvoboju za broncu protiv doista jakih Nizozemaca koji su u polufinalu ispali u srazu s Brazilcima, Prosinečki je bio najbolji na terenu. I bio je strijelac prvog hrvatskog gola. Misli su nam letjele unatrag,  prema izgubljenom dvoboju s Francuzima.

- Ma, kako je mogao zaboraviti Prosinečkog - letjela su pitanja prema Blaževiću.