U 24 godine na Igrama pamtim lijepe stvari, nezaboravan party nakon Goranove medalje u Barceloni, ali i nezgodu s tenisačem Ljubičićem, zbog kojeg sam tražio premještaj. Ovo će biti moje zadnje Igre jer bih u Brazilu 2016. sam sebi bio smiješan, rekao je Zoran

24sata: Jeste li spremni za svoje sedme Olimpijske igre?

Egzistenciju sam osigurao igrajući u Japanu četiri godine, igrao je Superligu četiri godine

Sve je bilo u redu na pripremama u Njemačkoj, ali još nisam zadovoljan s formom. Moja očekivanja više nisu kao kad sam bio 20 godina mlađi, ali mogu reći da sam svoje mjesto zasluženo izborio renkingom i da u London ne putujem kao turist.

24sata: Stolni tenis je na Igrama od 1988., taman otkad vi sudjelujete. Što najviše pamtite s tih Igara na kojima ste osvojili srebro?

Moja obitelj daleko se najviše napatila i zato će ovo biti zadnje igre, neće ići u Rio 2016. godine

Pamtim fotografiranje sa Steffi Graf i s Gabrijelom Sabatini, druženja s našim košarkašima, s Draženom Petrovićem. Bio sam tad klinac, imao sam 19 godina, bio sam očaran onim što vidim. Zapravo tad nisam ni bio svjestan koliko su Olimpijske igre velike i važne.

24sata: Pamtite i loptu koju ste uhvatili nakon vaterpolskog finala, pobjede Jugoslavije. Je li je Dudo Šimenc ikad tražio natrag?

Kod mene je na vikendici i često njome znamo zaigrati vaterpolo na moru. Malo tko mi vjeruje da je to lopta s tog finala. Kakva je to samo slučajnost bila, toliko gledalište i lopta završi kod mene. Dubravko Šimenc ju je zafitiljio u publiku. Koliko se sjećam, nije ju tražio natrag. Ali i da jest, ne bi je dobio.

S Ilijom sam često u kontaktu. Odličan je dečko. Pravi prijatelj, s Lupuleskom je osvojio srebro

24sata: Promijenili ste jako puno cimera u olimpijskim selima. Pamtite li tko je bio najzabavniji, najosebujniji?

Najsmješnije je bilo s Ivanom Ljubičićem u Sydneyu. Jadan Ljubo doputovao je s nekog turnira u Aziji i imao je problema sa spavanjem. Sjećam se da je došao oko 4 ujutro, a ja sam bio lud, maksimalno napaljen na Igre, od kojih sam dosta očekivao. Ludovao sam danima, smetali su me tenisači. Poslije sam tražio da me premjeste. A poslije kad sam izgubio u prvom kolu i bilo mi je žao što su me maknuli od tamo, bolje da sam ostao s njima kartati briškulu.

24sata: Koje su vam se Igre najviše urezale u sjećanje?

Imam medalju, ideje i sigurno bih jednog dana mogao pomoći, Primorac želi jednom u HOO

U Barceloni je bilo najljepše, ali pamtim i Atlantu, gdje sam išao na bungee jumping. Uhvatio me nenormalan strah, gotovo pa i infarkt. 

24sata: Kakve su zabave na Olimpijskim igrama?

Najbolji partiji bili su na plažama u Barceloni. Nezaboravan je bio onaj kad je Goran Ivanišević osvojio medalju. Tulum je trajao do zore.

24sata: Kakve su šanse da vas vidimo i na Igrama 2016. godine?

Nikakve! Bio bih smiješan sam sebi. Mogao bih biti otac svima tamo. Ma i ove su Igre previše. Mislim, zaslužio sam ove, imam renking, ali ići u Brazil bi bilo stvarno bez ikakva smisla. Treba smisliti neke nove zanimacije.

24sata: U listopadu su izbori za predsjednika HOO-a. Možda u tom smjeru?

U ovome trenutku ne jurišam za takvim funkcijama. Rano je za to. Ali u svakom slučaju, volio bih se jednom vidjeti kao dio Olimpijskog odbora.