Što je ovo, kakvi su sad ovo klinci, pitali su se talijanski mediji nakon Juventusa i Dinama. Ne, nisu se divili strancima, već klincima, koji su igrali bez respekta.

Nismo ksenofobični, protiv stranaca nemamo apsolutno ništa, Eduardo, Cufre, Ibanez, Etto, Koch i mnogi drugi primjer su kako se treba zalagati i igrati za Dinamo, no Fernandes i Machado su upravo suprotno - primjer kako ne treba igrati i ponašati.

Krenimo redom, Paolo Machado nije pokazao apsolutno ništa i Petev ga je već otpisao. Angelo Henriquez je posljedni gol u Europi zabio u srpnju prošle godine, u HNL-u je ove sezone, kao napadač Dinama, u 16 nastupa zabio cijelih, da još jednom provjerimo - jedan gol.

Fernandesova nonšalancija i indolencija već mu prerasta u naviku i iritira mnoge navijače, dok se kod Soudanija vidi da mu je prioritet odlazak. No njemu svaka čast za sve što je napravio u Dinamu.

Brazilcu Jonasu bi, pak, više pristajao neki borilački sport jer njegov forte su prekršaji i skupljanje žutih kartona. No, ima tu i pozitivnih primjera, a jedan od njih je Sigali. Argentinac, uostalom, kao i njegovi sunarodnjaci prije njega, Cufre i Ibanez, primjer su poštenog odnosa prema klubu. I kad bismo ovog trenutka birali stranca koji može biti primjer mladima, to je Sigali.  

I stoga je Petevova odluka o domaćim klincima jedna od najboljih koju je donio. Ante Ćorić je pokazao nedvojbenu klasu, dao svima do znanja da se novi Dinamo mora bazirati na njemu, da igra bez respekta i da je budćnost Dinama.

Filip Benković izrastao je u sjajnog stopera, pa i zadnjeg veznog, ako hoćete, dok je Dominik Livaković oduševio. Nikola Moro i Amer Gojak pokazali su Fernandesu i strancima kako se igra za klub.

I stoga, puna nam je kapa stranaca, dajte nam domaće dečke...