Moj susjed - Zlatna lopta! Koliko se ljudi na svijetu može pohvaliti s tim? E, pa Zadrani koji žive na Voštarnici, odmah ispod SAS-a, za susjede imaju - Modrićeve.
I posve netipično za nekoga čiji je sin, realno, svjetska megazvijezda, Modrićevi žive mirnim životom u gradu u koji su došli zbog rata, kao izbjeglice. Zavoljeli su ga i tu ostali. I Zadar je zavolio njih, sjetite se samo dočeka svjetskih viceprvaka i majici “Zadarska dica”, koje su s ponosom nosili i hajdukovci i dinamovci među njima...
Lukin otac Stipe jedva da je mogao proći gradom tih dana, od tapšanja ga vjerojatno i danas boli rame!
Najponosniji ćaća na svitu
A u ponedjeljak navečer Stipe je “ukrao show” na dodjeli nagrade Ballon d’Or. Najprije njemu, a onda supruzi, prvima su priopćili da je Luka, njihov mali Luka, osvojio najveću pojedinačnu nagradu koju nogometaš u karijeri može osvojiti. To je to, nema dalje - Luka je broj 1.
- Ja san najponosniji ćaća na svitu - rekao je Stipe u praktički prvom javnom nastupu ikad jer uvijek se nekako držao po strani.
Modrićevi, rekosmo, ne žive životom milijunaša. Zgrada u kojoj živi Lukin otac Stipe Modrić sa suprugom Radojkom i kćeri Diorom nije bila ni u planu kad je mali Luka, njegov sin i izbjeglica iz Zatona Obrovačkog, ranih devedesetih sam napucavao loptu ispred zadarskog hotela Iž.
Derutni hotel u kojem su godinama živjele izbjeglice nalazi se svega 500 metara od stana obitelji Modrić.
Lukin veliki prijatelj Marijan Buljat, bivši nogometaš i reprezentativac, ima kafić u zgradi do Modrića. Prije velikog dočeka zadarska četvorka - Modrić, Subašić, Vrsaljko i Livaković - banuli su u taj kafić. Vruće srpanjsko poslijepodne, nekoliko dana nakon finala u Rusiji, pojavili su se i - sjeli na kavu.
- U roku od deset minuta nastalo je ludilo. Što su dotad sjedili, sjedili su. Više od 150 ljudi je došlo, svi u crveno-bijelim dresovima, sa zastavama, došli su ih vidjeti, slikati se... I trajalo je to više od sat vremena, sve dok nisu morali ići - kaže nam konobar Vice Ivčić.
Lukin otac Stipe često tamo svrati na kavu.
- Lukin ćaća je super čovik! Kad smo ga sinoć vidjeli kako je govorio i kako je reagirao kad su mu rekli da mu je sin najbolji, pa svi smo se naježili od glave do pete! - kaže nam Elvis Šarić (35), koji je s Lukom kao dijete igrao nogomet.
- Takve ljude obožavamo. Barba Stipu poznajem cijeli život, kao i Luku. I kad vidiš da taj skromni i dobri čovjek sa sela nije promijenio ni ponašanje ni govor, bude ti drago - kaže Elvis.
- Išli bismo na nogometni kamp na Korčulu nekoliko godina zaredom, kao dijete vidio je samo loptu i nogomet i uvijek je jedino želio pobjedu. Strašan talent. I drago mi je da mu se posložilo u karijeri, da nije odustajao i da je došao do vrha svijeta - rekao je Elvis.
Kad bi trenirali na Stanovima, legenda kaže, kad bi netko imao loptu, a Luka bio u napadu, vikao bi: “Meni, meni!”, sve dok mu ne bi dodali loptu, a on bi poslije toga već nekako zabio gol.
- Lukin otac dolazio ga je stalno gledati kad smo bili u pionirima Zadra, bio je uz njega možda čak i više nego prosječni roditelj. Ali nikad nije bio glasan kao što to roditelji već znaju biti. Ne pamtim da je ikad ikoga uvrijedio, ikome rekao ružnu riječ... I danas se uvijek javi kad nas, klince koji smo trenirali s Lukom, sretne u gradu - ispričao nam je nekadašnji Modrićev suigrač iz škole nogometa NK Zadar.
- Prvi turnir na koji je Luka išao bio je u Senegaliji, to vam je blizu Ancone. Završili smo drugi, izgubili od nekih Rusa u finalu. Luka je igrao s nama iako je bio dvije godine mlađi. Kakav je bio? Ma, odličan! Lopta je bila veća od njega, bilo mu je jedva sedam, osam godina, ali bio je super. Eto, nismo mogli ni sanjati da tamo u Senegaliji igramo nogomet s budućim najboljim nogometašem svijeta...
Za Modrićeve se puno prije ponedjeljka navečer sve u životu promijenilo. Ali “najponosniji ćaća na svitu” i supruga nisu se promijenili ni malo. Najveća promjena? Stipe je crveni Stojadin kojim je nekoć dolazio gledati Luku zamijenio BMW terencem. I to je sve.
Vozio je bicikl i nosio ogromnu torbu
Na počecima su klinci na treninge išli skupa, pješke. Kasnije se mali Luka Modrić u gradu vozio na bicikli i s ogromnom sportskom torbom na leđima.
- Kad je drugu godinu igrao u Realu, počastio je nas nekoliko iz kvarta kartama i putovanjem u Torino na utakmicu Lige prvaka Juventus - Real. Uvijek se sjeti, ima tih par najboljih prijatelja s kojima je u kontaktu i oni su bili u Parizu na dodjeli - kaže Elvis Šarić.
Dodjelu Zlatne lopte ekipa u kvartu odgledala je opušteno.
- Ma nema tko da bi to mogao dobiti osim njega. Ma kakav Griezmann... Luka je najbolji i gotovo! - kaže konobar Antonio Rogić.
- A majko mila, kako mi neće biti drago. Sve smo gledali, taj mali je čudo. Davno sam reka, ovakav talent se rađa jednom u sto godina, najmanje. Vidim da mu majka teže suzu pusti, bar javno, takve su matere. A ćaća mu je milostiv, brižan, nitko jučer sritniji od njega - kaže Jovo Subašić.
S njegovim sinom Danijelom Luka je prijatelj odmalena.
- Jako ponosan i sretan zbog tebe brate, kapetane. Opet si nam suze radosnice donija - napisao je Danijel Subašić na Instagramu.