Hrvatska se nije proslavila na Svjetskom prvenstvu. Kritike idu trenerima, igračima, no mladim nadama Ivanu Martinoviću (23) i Halilu Jaganjcu (22) nitko nije mogao pripisati neuspjeh.
Martinovićeva je obitelj u Beču, otac Zoran, majka Dubravka, sestre Ana i Kristina te brat Marin navijali su iz posebne podrumske sobe u kući koja je namijenjena upravo za tekme. Uz televiziju, ondje su pehari i priznanja koje je osvojilo četvero članova rukometne obitelji. U toj se kući stalno priča o rukometu.
- Razočaranje razultatima nismo podnijeli huliganski, u našoj se obitelji ne psuje. Psovanje je znak nemoći. Bili smo ljutiti - kaže nam tata Zoran.
Smatra da su ‘’kauboji’’ bili iscrpljeni i nepripremljeni, da je nedostajalo interne komunikacije, da igrači govore treneru u kakvom su stanju.
- Trener mora biti vođa, Dominiković bi u tom pogledu bio dobar trener - dodaje.
Nakon svake utakmice čuli su se sa sinom, to je njihov ritual. Kaže kako Ivan nije bio bijesan, već tužan. Imao je osjećaj da pružena priliku nisu do kraja iskoristili. Uz sve to je pod pritiskom i bez odmora.
No, Zoran je svoju djecu naučio da se stvari ne događaju preko noći, pogotovo ne u sportu.
Naučio ih je i dobro motivirati pa se prisjeća kako im je kao malima i čitavom njihovom timu obećavao odlazak u McDonalds ako ''zgaze'' protivnički tim. To je uvijek upalilo. Svo četvero djece završilo je u rukometu. Ivan u šahovnici, Marin i Kristina igraju za Austriju, a Ana je prošle godine zbog studija za učiteljicu sport stavila pod kočnicu.
- Ja sam odrađivao logistički dio i od malena ih razvozio po treninzima. Za razliku od mnogih subjektivnih roditelja koji su vjerovali u zvjezdani uspjeh svoje djece, meni to mu nije bio krajnji cilj. Ako uspiju super, a ako ne, svejedno sam uspio jer sam ih maknuo s ulice, dalje od droge i playstationa - kaže Zoran Martinović.
Supruga Dubravka se brinula za prehranu, spretno ih je motivirala da jedu voće i povrće. Kaže kako do 18. godine Ivan i Marin nisu uzimali nikave dodatke prehrani poput proteinskih shakeova. No, to se kod Ivana promijenilo odlaskom u Gummersbach.
Otac rukometnih zvijezda nam je odao tajni recept za prirodni napitak, koji su dečki svakodnevno pili nakon treninga.
- Napitak je na bazi kozjeg mlijeka, a u njega se doda žlica kokosovog maslaca, banana, jedno jaje, orašasti plodovi (orasi, lješnjaci, bademi...) i velika žlica meda. Začiniti s malo cimeta i ubaciti u dobar blander s ledom treni koji će zaštiti vitamine i namirnice od izgaranja.
Zoran se prisjetio kako je program u bečkoj sportskoj gimnaziji bio poprilično intenzivan za Ivana i Marina. Sastojao se od jutarnjeg treninga, škole, pa trening u školi i trening s klubom. To je 4-6 sati fizičkog treninga dnevno.
Na pitanje što bi bilo kada bi Ivan i Marin igrali jedan protiv drugoga uzvratio je:
- A što bi bilo kad bi zaigrali zajedno?