Kad sam dolazio u Hajduk, sanjao sam kako ćemo se barem jednom plasirati u Ligu prvaka. Osvojili smo dva prvenstva no nažalost, Ligu prvaka nisam dočekao. Zato sada u dresu južnokorejskog Suwona igram azijsku Ligu prvaka, nasmijao se Mato Neretljak, koji je golom iranskom Zob Ahanu u 99. minuti, odveo svoj Suwon Bluwings u polufinale azijske inačice najcjenjenijeg europskog klupskog natjecanja.
- U Seoulu smo propustili puno prilika, odigrali neodlučeno 1-1 i malotko se nadao da ćemo proći dalje. Uzvrat se igrao u Iranu, na nadmorskoj visini od preko 1.500 metara no usred Isfahana, na stadionu Foolada smo izborili produžetke, a ja sam u 99. minuti realizirao kazneni udarac za 2:1 i plasman u polufinale. Bilo nas je malo strah reakcije domaćih navijača, no na koncu je sve ispalo korektno – otkriva Mato, koga smo nakratko kontaktirali nakon utakmice.
- Veze su ovdje jako loše i samo sam se javio obitelji i nekolicini prijatelja u Orašju. Oni su uvijek uz mene i slave svaki moj uspjeh.
Sredinom listopada Suwon igra finale FA Kupa, a odmah potom i polufinale Lige prvaka protiv katarskog Al Sadda, koje je na rasporedu 19. i 26. listopada.
- Prvu igramo kod kuće, i u toj smo utakmici favoriti. Nadamo se da ćemo izboriti pozitivan rezultat i plasirati se u finale. Nema smisla zapeti na predzadnjoj prepreci.
Ne tako davno pojavila se kombinacija Matinog povratka u Hrvatsku, konkretno, za njega su bili zainteresirani čelnici Hajduka, no sve je odgođeno za neka bolja vremena.
- Moji iz Suwona nisu htjeli ni čuti za transfer, a pogotovo neće sada, nakon dobrih igara u Ligi prvaka. Vidjet ćemo, moja želja je da se jednoga dana vratim, da mi djeca idu u naše škole no za sada sam vezan ugovorom i moram ostati ovdje. I nije mi krivo, igram najbolji nogomet u karijeri, a i rezultati su više nego dobri.
Reprezentacija Hrvatske uvijek ostaje bolna tema, o kojoj Mato nerado govori. Bio je pozivan, od kad je otišao u Koreju, kao da je u zemlju propao.
- Sto puta sam rekao kako sam svjestan da sam odlaskom u Koreju pritvorio vrata reprezentacije. Ako me izbornik treba, tu sam, rado bih se odazvao, no ne gajim previše nade. Znam da je kod nas uvijek po onoj ¨Daleko od očiju – daleko od srca¨ - zaključuje Mato.