Nakon doručka slijedio je kratki odmor pa odlazak na trening. S obzirom na to da smo već nekoliko dana bez utakmica, ritam je malo drukčiji. Nema samo laganog isplivavanja nego se pliva jače kako bismo ostali u formi, koja se očito iz utakmice u utakmicu diže. Dogovor je bio da ćemo svi ići na četvrtfinalnu utakmicu Srbija - Crna Gora, ali u posljednji trenutak promijenio se plan. Igrači su ostali u hotelu, dobili slobodno, a stručni stožer otišao je na bazen. Nije bilo potrebno da svi idemo jer ionako ćemo tu utakmicu još nekoliko puta pogledati i analizirati. Igrači su mogli raditi što hoće, ja sam odlučio ostati u sobi i pogledati naše nogometaše protiv Grčke. Iako se istodobno igrala utakmica koja je odlučivala o našem protivniku u polufinalu, nisam se previše uzbuđivao niti sam navijao i za koga. Znao sam da su obje te reprezentacije vrhunske i da ne mijenja puno to tko će pobijediti. Obje su izrazito opasne, ali isto tako ova Hrvatska može obje pobijediti.
Čim je završilo, javili su mi da ćemo igrati protiv Srbije. Ništa se i dalje nije promijenilo, ionako mi je bilo svejedno. Moj dan se polako približavao kraju, otišao sam spavati kao i svaku večer dotad, oko pola 12.
SRIJEDA 1.9. - Uoči Rumunjske svi smo osjećali velik pritisak
Zbog poraza od Crne Gore bili smo pod pritiskom. Bio je to uobičajen dan - buđenje, doručak pa trening i odmor. Zbog imperativa pobjede krenuli smo malo lošije, ali na kraju lako slavili. Bili smo jako sretni, no slavlja nije bilo. Malo šetnje gradom i onda na spavanje.
ČETVRTAK 2.9. - Svima nam je laknulo, svi smo puno bolje volje
Dan nakon pobjede protiv Rumunja ustao sam oko 8.30 i nakon zajedničkog doručka otišli smo na bazen isplivati se. Malo nam je laknulo nakon pobjede, atmosfera je opuštenija. Poslije ručka opet odmor pa trening. Poslije smo otišli do centra grada na piće.
PETAK 3.9. - Utakmica sa Španjolcima, opet nema mira
Bez obzira na to što su ispali, znali smo da neće biti lako. Nakon jutarnjeg treninga malo smo prošetali jer je ručak bio kasnije zbog kasnog termina utakmice. Pobijedili smo Španjolsku, izborili četvrtfinale, ali slavlja nije bilo, samo piće u gradu. I spavanje u pola 12.
SUBOTA 4.9. - U četvrtfinalu smo, počele su kalkulacije
Jutarnji ritual bio je jednak dosadašnjem, samo što smo slobodne trenutke provodili razgovarajući o kalkulacijama, kako je najlakše izbjeći treće mjesto. Popodne je slijedio sastanak, na kojem smo raspravljali o taktici za Talijane, potom sam bio sa ženom i djetetom.
NEDJELJA 5.9. - Uspjeli smo! Prvi smo, slijedi malo slavlje
Nakon jutarnjeg treninga slijedila je šetnja. Svi smo bili sretni što Crna Gora nije dobila Rumunje i samo nam je trebala pobjeda. Srušili smo i Talijane, osvojili prvo mjesto u skupini i zajedno otišli u restoran na večeru. Proslavili smo, ali već u ponoć opet smo spavali.
PONEDJELJAK 6.9. - Dan u kojem je vaterpolo bio u drugom planu
Nakon doručka i jutarnjeg laganog treninga napokon smo dobili prvo slobodno popodne. Igrači su vrijeme proveli u društvu djevojaka i supruga, a i ja sam cijelo popodne bio sa ženom i djetetom. Nakon mnogo vremena vaterpolo je bio u drugom planu.