Ova pobjeda je najbolja poruka svim skepticima koji su sumnjali u reprezentaciju, poručio je nakon polufinalne pobjede nad Poljacima Mirko Alilović i nastavio:
- A ti isti sumnjaju u nas već nekoliko godina, dok mi u kontinuitetu radimo velike rezultate. Ti kvazikritičari svako malo lupaju po nama, a onda ih mi najbolje pobijemo na terenu svojim igrama. Opet sam odigrao cijelu utakmicu. No nema veze. Odigrati ću ja i to finale s Francuzima.
Mirko je proglašen igračem utakmice, u rukama je ponosno držao kutiju sa satom koji je dobio kao nagradu:
- Sačuvat ću ga za uspomenu. Nisi baš svaki dan najbolji na terenu. No pošteno bi bilo da je svatko u našoj reprezentaciji po jedan ovakav sat. Svi su bili igrači utakmice.
Iza njega laganim je korakom dolazio Ivano Balić. Držeći se za koljeno je rekao:
- Ma ne boli, samo svrbi. Biti ću spreman za finale s Francuzima. Što reći za Poljake, kad smo se odlijepili na tri razlike nije bilo teško privesti utakmicu kraju.
I Balić se okrenuo kritičarima:
- Pogledajte samo, do finala Europskog prvenstva stigli smo s potpuno novom reprezentacijom, tko je prije prvenstva vjerovao u to. Vidite i sami, borimo se kao lavovi, mlatimo i primamo batine, a sad smo u prilici da uzmemo medalju koja nam nedostaje.
Prepun dojmova bio je Vedran Mataija, kojeg je Červar nenadano bacio u vatru:
- Još sam pod dojmom. Ne znam što bih vam rekao. Ne mogu vjerovati da me je Lino Červar pozvao u repku i da sam tu među ovim dečkima i ostvario mi se san. Tko bi rekao da ću se boriti za europsko zlato - pričao je Mataija i prisjetio se svog prvog gola na ovom Europskom prvenstvu:
- Nisam baš ništa razmišljao u tom trenutku, lopta mi je došla u ruke, istrčao sam tu kontru, skočio i zabio. Hvala Bogu ušla je i nitko nije sretniji od mene.