To je to što me zanima!

Miura igra i s 44! 'Iz Hrvatske sam izašao kao bolji čovjek'

Hrvatska mi je promijenila život. Pa, kod vas sam učio piti kavu s kolegama! To nikad prije nisam radio, smatrao sam to gubljenjem vremena, kaže neuništivi Miura
Vidi originalni članak

Kako se ne bih sjećao Miure. Jednom smo došli na utakmicu u Japan. Na stadionu je bilo 50.000 ljudi, a njih 30.000 imalo je njegove dresove. Mislim da još igra? Ili ne? Pa ima više od 40 godina, prisjetio se Kruno Jurčić, bivši Japančev suigrač u “modrom” dresu. O, da, još igra. U Yokohami.

- Nogomet je moj život. Cijeli sam život pazio na prehranu, zdravo sam živio i to je recept moje dugotrajnosti - izjavio je Miura.

Prosinečki i Jurić su mi u Zagrebu olakšali život, bilo mi je lijepo

U Croatiju je stigao 1999. godine. Odigrao je sezonu i otišao. 

- Nikad neću zaboravit taj period. Hrvatska mi je promijenila život. Pa, kod vas sam učio piti kavu s kolegama! To nikad prije nisam radio, smatrao sam to gubljenjem vremena. No dinamovci su me naučili da je druženje sa suigračima i prijateljima nakon utakmica nešto što se mora - kaže Miura.

Prije dolaska u Hrvatsku, kažu Miurini sunarodnjaci, bio je dosta arogantan, sve mu je smetalo.

- Iz Hrvatske sam otišao kao potpuno nov čovjek. Bio sam puno opušteniji, naučio sam više cijeniti kolege, ponuditi im poneki savjet, bio bolji.

Iako je bio napadač, u Croatiji nije zabio niti jedan gol.

- Sjećam se da su mi suigrači dopustili da pucam penal. Namjestio sam loptu, a iza gola je doletjelo pedesetak japanskih novinara. Noge su mi se odmah odsjekle. Pogađate, promašio sam - kaže Miura. 

U dobrim odnosima ostao je s Goranom Jurićem i Robertom Prosinečkim.

- Baš sam nedavno u jednom japanskom časopisu napisao pismo Juriću i Prosinečkom. Pismo prijatelja prijatelju. Zahvalio sam im na svemu. Puno su mi pomogli i olakšali život u Zagrebu, a bilo mi je stvarno lijepo - ispričao je Miura, koji još uvijek aktivno igra nogomet.

- Da, iako su mi 44 godine. Igram za drugoligaš Yokohamu. Nedavno sam igrao za selekciju japanske lige protiv reprezentacije. Čak sam zabio gol - otkrio nam je Miura.

Prva velika japanska zvijezda

Kazuyoshi Mirua s 15 godina otišao je u Brazil jer je tamo želio trenirati i igrati nogomet. U karijeri je promijenio 16 klubova, a u Croatiju ga je doveo Zlatko Canjuga. 

“Nije moj Japanac Inoha za splitski mentalitet”

Ako dođe u Hajduk, Inoha bi trebao zarađivati 400.000 na godinu. Tako barem tvrde Japanci. Jer ako trenutačno zarađuje 260.000 eura, odlazak na drugi kraj svijeta dolazi u obzir samo uz nadoplatu.

- Teško će se on snaći u Splitu. Gledajte, kao i svi Japanci, on je jako sramežljiv. Drugo, ne zna jezik. I treće, najvažnije, sumnjam da će mu odgovarati splitski mentalitet - kaže Yasuyuki Nagatsuka, japanski novinar koji živi u Hrvatskoj od 1997. godine.

U Hajduku su računali da bi njegovim dolaskom prodali dres više, navukli sponzora.

- Ma kakvi. Nije on popularan. Teško da bi netko od Japanaca kupio njegov dres. Kod nas defanzivci nikad nisu bili zvijezde. Ma, nitko u Japanu ne zna ni tko je Balakov - kaže Nagatsuka.

U reprezentaciji je igrao na mjestu stopera i beka. 

- Polivalentan je, ali niti na jednoj poziciji nije ekstra.

Idi na 24sata

Komentari 10

  • dadam541 04.07.2011.

    Zaboravljeni as: Mikulenas Sletio je u Zagreb jednog zimskoga dana opjevan kao vrhunski golgeter, te iz njega odletio kao skupi i potpuni promašaj. No ne da se Gražo, aktivan je i danas, iako mu je 35. Sjećate li se Gražvydasa Mikulėnasa, nekadašnjeg litavskoga reprezentativca, kojeg je Dinamo (Croatia ako inzistirate na tadašnjem službenom imenu) doveo u siječnju 1999. godine u Maksimir za nekih milijun i pol njemačkih maraka iz Polonije? Ah, tko bi ga zaboravio, pogotovo predstavljanje u plavome salonu prilikom kojega je tadašnji klupski predsjednik Zlatko Canjuga ponosno izjavio da ga je preoteo Borussiji iz Dortmunda i Panathinaikosu. A tek trača da na jednom od treninga nije mogao pogoditi gredu s 11 metara iz bezbroj pokušaja? Nosio je Mikulenas plavu devetku (kao i Jerković, Zambata, Šuker...), ali samo godinu dana jer ga je već u siječnju 2000. godine Marijan Vlak zaboravio povesti na pripreme. Odigrao je u međuvremenu 15 utakmica za Dinamo, postigao četiri gola, i sve za godišnju plaću od nekih 500.000 njemačkih maraka. Cesta života ga je nakon Zagreba odvela natrag u Poloniju, pa potom u Katowice, Akratitos, Wisłu Płock, Ventspils, Radomiak, Zawiszu, te Ruch Chorzów. Ovdje u Hrvatskoj bi ga se svatko toliko netko sjetio, doduše ne baš u slavnome kontekstu, pa ako ste se pitali gdje je danas, što radi, igra li uopće, u kojem klubu i kako – eto odgovora: Od 2008. godine je ponovo član poljskog drugoligaša Katowica, u međuvremenu je ponešto ostario (sada mu je 35 godina), ali još uvijek zabija! Prije nekoliko dana je svojoj momčadi omogućio da izbori 1:1 protiv Stilona Gorzówa.

  • mužjak 04.07.2011.

    inoha ne zna igrati jer nikad nije zaigrao u 1. HNL :D

  • holsten 04.07.2011.

    mogli ste i o canjugi jedan clanak xD cuo sam da je postao kralj smeca... bavi se reciklazom otpada... smece se uvijek vraca smecu...

Komentiraj...
Vidi sve komentare