Bio je Dinamova legenda, u pet godina u plavom dresu igrao je 145 puta, osvojio prvenstvo i Kup Jugoslavije. Zadnjih je godina Ismet Hadžić radio kao trener i vodio veterane Dinama.

Bio je dobri duh slavne generacije iz 1982.

- Bio sam kod njega prije tjedan dana, kad je napunio 62 godine. Nije više želio biti u bolnici, pomirio se... Želio je biti doma, uz kći Maju - kroz suze je rekao Marko Mlinarić i dodao:

- Izuzetno dobar i pošten čovjek, a igrački, neka se ne ljute ostali, Hadžija je bio najveći libero kojeg je Dinamo imao. Jako mi je teško, znao sam dijagnozu, ali nadao sam se čudu...

Ismet Hadžić oduvijek je bio borac, jedino mu je važno bilo da bude pošten i iskren.

- Bio je moj najučinkovitiji igrač. A takav je bio i u životu. Kad su mu dijagnosticirali bolest, rekli su mu da ima još tri mjeseca. A izborio se za godinu i tri mjeseca - rekao je Ćiro Blažević.

Nažalost, ovu posljednju bitku je izgubio. A vodio ih je mnogo. Nakon karijere ostao je bez novca, većinu je posudio “prijateljima”. Prodao je stan i dvije je godine spavao u autu, umivao se na Bundeku. Tad je počeo raditi na trešnjevačkom placu. Iako Dinamova legenda, bez srama je gurao kolica jer je na kraju dana imao pošteno zarađen novac. Pomogao je svima, a sam pomoć nije tražio. Ni tad, dok je živio u automobilu u Zapruđu, ni u ovih 15 mjeseci teške borbe protiv zloćudne bolesti.

- Možeš sve, ali samo to nemojte pisati, to je moja stvar - govorio je dobri Hadžija.

Skroman i pošten do samoga kraja...