Bio sam na Maksimiru na derbiju i moram priznati da sam stvarno bio ponosan na obrane mog kuma Marina Ljubića. Dinamo je bio puno bolji i samo zahvaljujući Ljubiću Hajduk je ostao neporažen, ispričao nam je golman Lokomotive Ivo Grbić, koga s junakom maksimirskog derbija, golmanom Hajduka Marinom Ljubićem veže dugogodišnje prijateljstvo i kumska veza.
- Marin i ja znamo se od djetinjstva, ja sam živio na Mejama, on u Varošu, to su dva susjedna kvarta u Splitu. Imamo dosta zajedničkih prijatelja i stalno smo se družili i bili skupa, igrali nogomet, tenis, košarku... - prisjeća se Grbić i dodaje:
- Ne znam ni sam koliko puta sam prespavao kod njega i on kod mene, koliko su puta moja mama Fedra i njegova Dijana kuhale za obojicu. I njih dvije su dobre prijateljice, tako da smo već godinama i obiteljski povezani.
Osim što su i obojica bili golmani u omladinskom pogonu Hajduka, Ivo i Marin dijele i obiteljsku situaciju, naime, i jedan i drugi su u kratkom roku ostali bez očeva, u osjetljivom trenutku odrastanja, kad im je očinska ruka i savjet i te kako trebala.
- Ni Marin ni ja ne volimo puno o tome pričati, ali u tim smo trenutcima jedan drugome bili velika podrška i utjeha. Stvarno imamo jako puno povjerenja jedan u drugoga, vjerojatno me zbog toga Marin i zamolio da mu budem krizmani kum, i ja sam rado pristao, bio sam počašćen tim njegovim pozivom.
O svom kumu Ivo ima samo riječi hvale...
- Marin je jako dobar momak, privržen je obitelji i uglavnom je u krugu svojih prijatelja s kojima je od djetinjstva. Ne zanimaju ga izlasci ili slične gluposti, uvijek je u istom krugu ljudi, i sportski fanatik. Prati nogomet, tenis, košarku... sve ga zanima. O njemu kao golmanu također mogu reći sve najbolje. Ranije nije ni dobio pravu priliku da u nekoliko utakmica u nizu pokaže što zna. Sada je branio dva derbija i skrenuo pozornost na sebe, ako klub i trener stanu iza njega siguran sam da će potvrditi svoju kvalitetu, jer s iskustvom dolazi mirnoća i kvaliteta ispliva.
Grbić i Ljubić nisu nikad bili konkurencija.
- Ja sam stariji i bio sam korak ispred, Marin i Karlo Letica su bili konkurencija. Svaki od nas imao je svoj put i najvažnije je da se svi razvijamo i kao osobe i kao golmani. Marinu želim puno sreće, kad se vrati Posavec bit će jedan drugome konkurencija i tjerat će jedan drugoga da bude bolji. A to na koncu koristi obojici.
Neki su špekulirali kako je Grbić pokušavao Ljubića dovesti u Lokomotivu u vrijeme dok je bio na ''hlađenju'' u B momčadi zbog nepotpisivanja ugovora. Na koncu su se Ljubić i Hajduk našli i dogovorili, Marin je potpisao ugovor i ostao na Poljudu.
- To nema veze s istinom, niti ga ja mogu dovesti u Lokomotivu, niti mi pada na pamet raditi takve stvari. Obzirom da smo jako dobri ja sam mu rekao svoje mišljenje ali sve odluke je on donosio sam. Kao što sam i ja donosio svoje odluke.
Grbić je bio u sličnoj situaciji kao Ljubić, nije pristao na uvjete koje mu je nudio Hajduk, i onda je prešao u Lokomotivu, gdje je dobrim obranama potvrdio talent zbog kojeg ga mnogi vide u krugu kandidata za odlazak na Euro 2020.
- Drago mi je da me javnost doživljava kao kandidata, iskreno, svjestan sam da ne branim u četiri najveća kluba u HNL-u i da će mi biti puno teže doći do reprezentacije iz drugog plana, ali to me ne zabrinjava. Nastavit ću raditi kao i do sada, braniti najbolje što bolje mogu i znam, pa što mi Bog da. Ako budem dobar, neće me poziv zaobići...
Hajduk je sve do nedavno imao ''monopol'' na gol reprezentacije, Kalinić, Subašić, Pletikosa, Runje.... Grbić je odavno bio ''predodređen'' za ulogu njihovih nasljednika, no odlaskom iz Hajduka pao je u drugi plan.
- Branio sam u svim mlađim selekcijama reprezentacije i zahvalan sam svim trenerima u Hajduku i Lokomotivi koji su zaslužni kao i ja za moje dobre obrane. Nadam se da ću se nastaviti i dalje razvijati, nitko sretniji od mene da opravdam očekivanja i jednoga dana stanem na gol reprezentacije - zaključio je Grbić.