Peruanac hrvatskih korijena Ivan Bulos (26) stigao je u Hajduk kao potpuna nepoznanica, tolika da je uživo s agentom i djevojkom gledao derbi Hajduka i Dinama s tribina Poljuda, a da je to ostalo u potpunoj tajnosti. Ako im je to bila namjera, čelnici Hajduka odradili su dobar posao, a jesu li pogodili s dovođenjem Bulosa, to će pokazati vrijeme, njegove igre i golovi zbog kojih je i doveden. Ono što je odmah na prvu intrigiralo kada je u pitanju Bulos su hrvatski korijeni, ali njegovo prezime Bulos nema veze s Hrvatskom kako se isprva mislilo.
- Moja baka po očevoj strani zvala se Tatjana Velikopoljski Radoš i za vrijeme rata pobjegla je s obitelji u Peru, gdje je upoznala mog djeda Peruanca, koji se prezivao Bulos, i čije prezime i ja nosim. Bili smo jako bliski, često mi je baka pričala o ljepotama zemlje iz koje dolazi, slušao sam je kako priča s braćom putem telefona, ali nisam naučio puno riječi... - kazao je Bulos, koji je u čast svoje bake i njenih korijena tetovirao stih iz pjesme Nepobjedivi: ''Ja sam gospodar moje sudbine, ja sam kapetan svoje duše'' na hrvatskom jeziku.
- Baka je bila oduševljena mojom idejom, ona mi je i prevela tu misao koja je davala snagu Nelsonu Mandeli da izdrži svoje zatvoreničke dane.
Ivanova baka Tatjana i danas živi u Limi i nije znala za unukovu namjeru preseljenja i igranja nogometa u zemlji u kojoj je rođena.
- Nisam joj rekao sve dok nije bilo gotovo, ali ni sam nisam previše znao, sve je odradio moj agent i obavijesti me tek par dana ranije. Bilo bi mi drago da mi baka dođe u posjetu, jer je samo jednom bila u Hrvatskoj nakon odlaska u Peru, ali 82 su joj godine, i za nju bi to bio jako naporan put. Vidjet ćemo...
Nakon reprezentativne stanke Hajduk nastavlja prvenstvo upravo u Rijeci, mjesto odakle porijeklo vuče Bulosova baka, no mala je vjerojatnost da će on debitirati upravo na Rujevici.
- Prošao sam pripreme s Boavistom, imam pravo nastupa, treniram normalno, i sada je odluka na treneru hoće li me voditi na put i koristiti na toj utakmici. Želim pomoći klubu, želimo nastavi pobjeđivati i boriti se za vrh.
Peruanski mediji Bulosa nazivaju ''king of the box'' (kralj kaznenog prostora op.p), no on to nije želio posebno komentirati.
- U Peruu su svi reprezentativci jako popularni i prati se i piše sve o nama. Obzirom da sam dugo bio u inozemstvu, nisam ni dobio previše pozornosti, ali tako je kako je. Svašta se piše i ne obraćam previše pozornosti na to. Kazneni prostor je moje radno mjesto, tu se najbolje snalazim, ja sam klasičan ''devetka''. Šteta što je bila zauzeta u Hajduku, pa sam uzeo broj sedam, koji također volim.
Navijači se nadaju da će biti i ratnik, kako sugerira njegovo drugo prezime Guerrero.
- Vjerujem da ću to i pokazati. Guerrero je uobičajeno prezime u Peruu koliko i ime Ivan u Hrvatskoj. Iznenadio sam se koliko je Ivana ovdje.
O Hajduku prije dolaska nije znao previše.
- Znao sam za ime kluba i da je velik, to je sve. Kad se pojavila mogućnost dolaska sve se brzo odvilo, tako da sam tek po dolasku u Split vidio neke utakmice na internetu, tek upoznajem suigrače...
Atmosfera na derbiju mu se svidjela.
- Slično kao kod nas u Južnoj Americi, kad se igra derbi grad je paraliziran. Sletio sam u Split u 17:30 i odmah sam otišao pogledati utakmicu. Bilo je fantastično...
Ono što navijače Hajduka najviše zanima je Bulosovo zdravstveno stanje te u kojoj mjeri će biti pojačanje za njihov klub. Činjenica je da je u karijeri imao tri komplicirane ozljede, lom stopala, kralješka i križnih ligamenata, zbog kojih nije puno igrao, niti ima kontinuitet.
- Sve tri ozljede su bile mehaničke, kao kad pukne nešto na automobilu, odeš u servis, popraviš, i voziš dalje. Tako je i u mom slučaju, ne možeš puno napraviti kad te protivnik pogodi koljenom u kralježnicu, slično kao što je nastradao Neymar na SP. Ali sada su ozljede iza mene, zdrav sam i spreman, želim igrati svaku utakmicu, što duže, jer to znači i više prilika za postizanje golova.
Po vlastitoj tvrdnji najbolju sezonu odigrao je prije dvije godine.
- Bio sam najbolji strijelac u Perua reprezentativac... sve do ozljede koljena. Neke stvari sam od tada naučio i unaprijedio. Što su stariji, napadači postaju pametniji, pa tako i ja. Prije sam puno više trčao i pokušavao sve stići, ali što si dalje od gola, to je teže zabiti. A moraš, to je tvoj posao. Iskustvo me učinilo pametnijim, vjerujem da sam puno bolji igrač nego prije.
O osobnim ambicijama nije želio.
- Nikad pred sebe ne stavljam cilj poput broja postignutih golova i slično, nije to pametno. Ali znam što mogu, znam zbog čega sam doveden i spreman sam za to.
U Split je doputovao s atraktivnom djevojkom Solange koja se pohvalila brojnim fotografijama Splita na društvenim mrežama.
- Oboje smo oduševljeni Splitom, koji je na moru kao i Lima, za razliku od brojnih gradova u Peruu koji su na 3.500 – 4.000 metara nadmorske visine i moraš biti jako iskusan i pametan kako bi na tako razrijeđenom zraku igrao nogomet. Split je lijep, nismo ga još uspjeli upoznati jer sam puno vremena na stadionu, drago mi je da ljudi ovdje jedu puno ribe kao i kod nas u Peruu... Polako hvatamo konce, svi suigrači su me jako dobro prihvatili, a najbolje se razumijem s Jairom na kombinaciji portugalsko/španjolskog...
Za kraj smo ga priupitali i za idole.
- Moj životni idol je otac Ivan, a sportski Kobe Bryant, njegov mentalitet pobjednika, želja da bude bolji bez obzira na okolnosti i protivnike... Obožavam ga i zbog toga mi je njegova fotografija na zaslonu mobitela – zaključio je Bulos.