Damir Mizdrak (26) prvi je put stao na skije s 10 godina. Sve je počelo kao rekreacija, ali ubrzo je preraslo u vrhunski sport. Damir je član hrvatske paraolimpijske reprezentacije u Pyeongchangu, na Zimskim paraolimpijskim igrama.
Nastupa u kategoriji slabovidnih skijaša.
- Krenulo je slučajno. U srednjoj školi je asistentica za tjelesnu kulturu vodila je razne sportove za osobe s invaliditetom i jednom prilikom predložila skijanje. Nas nekoliko se javilo. Zvučalo nam je zanimljivo, a tako je i bilo. Na prvim državnim natjecanjima ostvario sam dobre rezultate i ostao u skijanju - rekao je Damir.
U Svjetskom kupu debitirao je prije dvije godine, ta mu je sezona bila najbolja u karijeri, s dva druga mjesta u Europskom kupu, u slalomu i veleslalomu.
Zimske paraolimpijske igre u Pyeongchangu druge su mu u karijeri, nastupio je i u Sočiju 2014. godine gdje je bio 11. u slalomu.
- To mi je, naravno, najznačajnije natjecanje u karijeri pa samim time i taj rezultat smatram najvećim dosadašnjim ostvarenjem. Moto mi je zapravo moja želja, a to je osjetiti kako je to stajati na postolju i primiti medalju na Igrama. Samo mi je cilj da sam raspoložen, opušten i koncentriran isto kao i na treningu, a to je vrlo teško jer znam koliki me pritisak čeka na natjecanju. Ukratko, rekao bih da me naprijed gura žar sporta – brzina, adrenalin i jedinstvo s prirodom - kaže Damir, ispred kojeg na svakoj utrci skija vodič s kojim je na bluetooth vezi.
- Imamo tri kategorije: B1 su slijepi, a B2 i B3 slabovidni, s tim da B3 imaju nešto bolji vid, ali razlike su zaista jako male. Skijamo s vodičem s kojim smo povezani bluetooth uređajem i na taj način oni djeluju kao naše oči na stazi - rekao je Damir.
Bluetooth uređaj je zapravo jedini dio opreme koji ga razlikuje od ostalih skijaša, jednako naporno trenira i jednako se bolno ozljeđuje.
- Male ozljede više ni ne brojim. Bilo je dosta nezgoda i 'susreta' s vodičem. Odmah sam, u prvoj sezoni, imao operaciju zbog ozljede ligamenata desnog koljena. Skijanje je samo po sebi dosta opasno, a kod nas, zbog specifičnog odnosa s vodičem, treba biti još pažljiviji - kaže Damir i nastavlja:
- Najčešće treniram ujutro jer sam odmoran i najraspoloženiji, a tada je to zaista poseban osjećaj. Recimo, kada imamo skijaške treninge u jesen to otprilike ovako izgleda: buđenje 6 ujutro, doručak, vožnja do glečera, oko 8:15 postavlja se trening staza, zagrijavanje, trening od 9 do 11, mali odmor, skijanje na slobodno, spuštamo se na kasniji ručak, istezanje i popodnevni trening (snaga, trčanje, nogomet...)
- Ako se dogodi ozljeda, loš dan ili jednostavno nemate sreće, samo obitelj i prijatelji me mogu utješiti i dati mi podršku da ponovno ustanem - dodao je.
Zimske paraolimpijske igre traju do 18. ožujka, a hrvatske boje u Pyeongchangu uz Damira Mizdraka brane i alpinci Dino Sokolović, Lovro Dokić i Eva Goluža, nordijci Josip Zima i Antun Bošnjaković, te u snowboardu Bruno Bošnjak.