Prekrasnim pogotkom u mreži Slavena nogometaš Splita Domagoj Boljat otvorio je put prema pobjedi svoje momčadi, prvoj nakon 21 neuspješnog pokušaja u nizu. 

- Malo se lakše diše. U stvari puno lakše, pao nam je težak teret s leđa – nasmijao se Domagoj, koji je nakon odrastanja u omladinskoj školi Hajduka, te godine  seniorskog staža u sezoni u kojoj se Hajduk plasirao u Europsku ligu, kroz manje klubove probijao do 1 HNL. 

Otpisana generacija

- Moja generacija u kojoj u igrali Andrijašević, Vukušić, Lendrić, Glumac, Jonjić, Stipica, nije baš dobivala previše šansi pa sam se pokušavao nametnuti kroz niželigaše Primorac i Mosor, potom kroz Zadar, u vrijeme kad ga je vodio Ferdo Milin, no imao sam dvije teže ozljede, tako da nisam previše igrao - dodao je Domagoj.

Iako mu je nogomet bio, a i danas je u prvom planu, Domagoj je u roku završio Ekonomski fakultet, s prosjekom ocjena ''četiri cijela nešto'' 

- Škola mi je uvijek dobro išla, tako da sam dobro prolazio i na fakultetu. Nisam se previše namučio, sve ispite dao bih u prvom roku, kako bi se mirno mogao posvetiti mojoj prvoj ljubavi – nogometu. 

IQ - 155!

U lakom svladavanju gradiva sigurno mu je pomoglo obiteljsko okruženje, naime Domagojev otac Ivica pročelnik je odjela za informatiku na splitskom PMF-u, ali i visoki kvocijent inteligencije, službeno mu je izmjereno – 155.

Inteligencija je sposobnost brzog i učinkovitog snalaženja u novim i nepoznatim situacijama, a mjeri se testovima inteligencije. Prosječno inteligentna osoba ima IQ 90-110, iznadprosječno inteligentne su osobe s IQ-om 110-130, dok Domagoj Boljat s IQ-om 155 spada u  dva posto natprosječno inteligentne populacije. 

- Otac je nagovorio mene i stariju sestru Antonelu na testiranje, ispalo je da smo natprosječno inteligentni, ali nikad od tog rezultata i škole nisam radio neku veliku dramu. Nogomet mi je uvijek bio u prvom planu, a za nogomet nije presudna ta vrsta inteligencije, možda više socijalna i prostorna inteligencija  - kaže Domagoj.

- Mislim da je stereotip o nogometašima kao ne baš previše inteligentnim ljudima potpuno pogrešan. Nikad taj svoj rezultat nisam davao na sva zvona, ali suigrači koji su znali za njega, redovito su me zezali da nikad neću postati dobar nogometaš, jer sam previše pametan, ha, ha, ha - dodao je nogometaš Splita.

Činjenicu da je odigrao nekoliko vrlo solidnih utakmica u dresu Splita zahvaljuje treneru Lokici, koji mu i te kako vjeruje, ali i činjenici da mu je nakon završetka fakulteta ostalo puno više vremena za nogomet. 

- Sada se mogu u potpunosti posvetiti nogometu, želio bih nešto napraviti, prije svega odigrati u Splitu kompletnu sezonu, steći malo iskustva i rutine, a onda pokušati otići u neku veću, jaču sredinu. Ne žurim nigdje, na Parku mladeži mi je dobro, trener Lokica posložio je dobru atmosferu unatoč problemima, momci dišu i ginu jedan za drugoga, i nadam se da bi nam napokon moglo krenuti, da konačno pobjegnemo s dna ljestvice. Onda će sigurno biti puno lakše.