Bez obzira na težak poraz u četvrtfinalu od domaćina Francuske (5-2), Islanđani su ponosni. Kod igrača nije bila primjetna pretjerana količina ljutnje ili tuge, jednostavno su svi svjesni kako je ulazak među osam najboljih bio limit.

Njihovi navijači prepoznali su važnost trenutka jer tko zna kad će im se ovakva priča ponoviti i hoće li uopće. Island je zaslužio svojih 'pet' minuta slave, a ovako je to izgledalo jučer nakon utakmice. Za naježiti se...

Već u prvoj utakmici protiv Portugala, osjetilo se da oni to mogu. Mađari su se nekako spasili, ali zato Austrijanci nisu. Iako su u posljednjim sekundama izborili pobjedu u toj utakmici čime su se 'bacili' u teži dio ždrijeba, odnosno na Engleze, nisu se uplašili. Grijeh bi ovdje bilo ne spomenuti islandskog komentatora Gummija Bena.

Kakva je to noć bila 26. lipnja u Toulouseu. Klasično prepotentni Englezi uzeli su ih zdravo za gotovo poslije ranog vodstva, ali brzo se Vikinzi vraćaju, potom i preokreću. Ponovo je Gummi u deliriju, a igrači na jedinstven način slave povijesnu pobjedu. 

Igra koju su prikazali do četvrtzavršnice dostojna je svake hvale, ali nisu samo tim primjerom osvježili europsku nogometnu pozornicu. Količina emocija, ponašanje i kreativnost na tribinama vječno će ostati urezana u pamćenje svih nogometnih romantika.

Definitivno, dugo će se pamtiti njihovo premijerno pojavljivanje na velikim natjecanjima.