Deset slavlja, računajući i ono na penale protiv Cluja, tri remija i jedan poraz. To je bilanca Dinama nakon dva i pol mjeseca nove sezone. Je li moglo bolje, je, žali se za ispadanjem od Ferencvarosa u 3. pretkolu Lige prvaka. To je zasad jedina utakmica u kojoj su "modri" baša zakazali. Sve ostalo je bilo većinom bilo dobro. Nije Dinamo "savršen", ali daleko od toga da je ovo loše.
Obranu se kritiziralo, s razlogom, ali i ona je u posljednje tri utakmice bila na visini zadatka. Feyenoord, Šibenik i CSKA nisu zabili hrvatskom prvaku. OK, CSKA ga je nadigrao, ali nije baš da su imali puno velikih prilika. Većina toga bili su udarci izvan 16 metara. Nije Dinamo baš "rasturen" igrom u Moskvi. Da je mogao biti hrabriji, da je mogao još nešto napraviti prema naprijed, to je činjenica, ali bod iz Moskve je odličan ulov.
Dva kola, dva boda. Moglo je bolje, ali i gore. Da je Berghuis zabio penal Livakoviću, tko zna bi li se Zagrepčani uspjeli vratiti u toj utakmici. Stoga su dva boda dobar rezultat. Ključ su 5. studenog i 26. studenog. Dvije utakmice protiv Wolfsbergera. Tko bi rekao da će autsajder skupine nakon dva kola imati četiri boda i biti lider. Pet je golova zabila austrijska momčad u dva kola, četiri od toga iz penala. Jedan Rusima, tri Nizozemcima iz penala. Wolfsberger ima suđenje kao Real, što bi rekli navijači Barcelone ili kao Barcelona što bi rekli navijači Reala.
Dinamo mora u ove dvije utakmice doći barem do četiri boda, ali imperativ moraju biti dvije pobjede. Sa šest bodova bili bi na osam uoči zadnja dva kola i bili bi na korak od europskog proljeća. Zagrepčani ne smiju zakazati u ta dva sraza, moraju pokazati da posjeduju veću kvalitetu i pokazati autoritet protiv austrijske momčadi.
U Moskvi su veliki plus zaradili Lauritsen, Perić, Gvardiol... Lovro Majer polako, ali sigurno izrasta u jako ozbiljnog igrača. Kakva je ono samo bila lopta za Mislava Oršića. Da ju je samo malo bolje primirio, Moskva bi vjerojatno "pala". Rusi bi se teško oporavili od takvoga šoka. O Dominiku Livakoviću je puno toga rečeno. Klasa, baš prava klasa. Pokazale su to i ove dvije europske utakmice. Nikola Vlašić ima briljantan udarac, baš se naš reprezentativac trudio zabiti Dinamu prvi put u karijeri, silno je to želio, ali Livi mu je rekao: 'Neće moći, ove noći'.
Brine igra Brune Petkovića. Razbudio je momčad svojim ulaskom protiv Feyenoorda, djelovao je odlično, bio je jako dobar i u Šibeniku. Razigran, ali u Moskvi je podbacio. Istina, na njemu su često bila i po tri igrača, ali ne smije Bruno u nekim situacijama toliko solirati. Nije on zaboravio igrati nogomet, on je odličan igrač, nitko mu ništa nije darovao. Svojim je igrama izborio poziv u reprezentaciju, nastupe u prvih 11. Nije to onaj Bruno iz prošle sezone, ali valjda će studeni donijeti njegovo buđenje.
Dinamo u studenom čeka šest utakmica. Dvije protiv Wolfsbergera, Lokomotiva u gostima, Istra doma i dva derbija. Onaj protiv Osijeka u Gradskom vrtu i za kraj mjeseca okršaj s Hajdukom u Maksimiru.
U HNL-u je Dinamo suveren. Samo je Slaven Belupo ostao neporažen. Osam utakmica, sedam pobjeda, sigurno se korača prema novom naslovu prvaka. Može Dinamo još bolje, to znamo. Ako bude tako, u prosincu će dinamovci čekati ždrijeb 1/16 finala Europske lige.
I, da, s Wolfsbergerom se igra u Klagenfurtu. Wörthersee Stadion, to je bilo mjesto hrvatske sreće na Euru 2008. godine. Tamo smo pobijedili Nijemce i Poljake.