Posljednjih godina Niko Kovač je postao sinonim za kapetana. Redovito daje najviše od sebe, požrtvovan i borben do krajnjih granica. I zato ga svi i vole. Suigrači, navijači, izbornik. Slaven Bilić ga je nakon Eura molio da ostane i Niko ga nije mogao odbiti. Iako ga rasplet Eura iz hrvatskog kuta boli i peče.
- Neostvarena želja? Volio bih da sam zaigrao u polufinalu ili finalu Europskog prvenstva. Na ovom Euru nismo uspjeli, ali najviše boli što smo imali snagu i moć da to ostvarimo. Nikada to neću preboljeti, to je velik ožiljak na mom srcu koji više nemam vremena ispraviti. Mlađi igrači još i mogu 'poništiti' taj događaj, ali ja ću se toga sjećati do kraja života - rekao je 35-godišnji Kovač u razgovoru za Novu TV. Kako sada stvari stoje, kapetan neće još dugo nositi traku na lijevoj nadlaktici. U svom Red Bull Sazlburgu ne igra previše, a dovoljno je realan da zna što to znači.
- Bitno je što će izbornik reći na cijelu situaciju. Točnije, važno je hoću li kontinuirano igrati u klubu. Ako ne budem igrao, svi znamo što će se dogoditi - kaže Niko. No bez obzira na to što izbornik kaže, stariji od dvojice Kovača polako privodi karijeru kraju:
- Što se mene tiče, mislim da mi je ostalo još pola godine ili najviše godinu dana nogometa. I to će biti to...
U prijevodu - oprašta se nakon ove sezone. Jer teško je povjerovati da će karijeru završiti iduće zime, na polovici sezone. A 'krivac' za sve je Co Adriaanse, novi trener Salzburga.
- Nažalost, nemam Slavena Bilića u svom klubu. Otišao je i gospodin Trappatoni. Novi trener donosi i novo razmišljanje. Jednom treneru se sviđaš, drugom ne sviđaš - uz pomalo kiseli smiješak kaže reprezentativna 'desetka'.
Dok je u klubovima nekad bio u prvom, a nekad u drugom ili trećem planu, u reprezentaciji oko njegova statusa nikada nije bilo ni najmanjih dvojbi. Standardni zadnji vezni, čovjek koji radi za druge, ali i tip koji svima drugima ima što za reći. I ima na to legitimno pravo. Traku ipak ne može dobiti bilo tko.
- Ne može izbornik baš sve imati u svojim rukama, dio odgovornosti mora imati i kapetan. I baš zato kapetan mora biti čvrst. Svatko želi biti u dobrim odnosima sa suigračima, ali budeš li previše popustljiv, to ne vodi dobrome - misli iskusni veznjak, koji razmišlja o radu uz reprezentaciju i kada jednoga dana više ne bude aktivan nogometaš.
Uvijek mi je bila čast igrati za reprezentaciju i voljet ću tu momčad dok ne umrem. Uvijek ću biti uz hrvatsku reprezentaciju, ili kao igrač ili kao trener. Upisao sam trenersku akademiju i nadam se da ću uspjeti sve polagati - rekao je potencijalni budući trener reprezentacija, pa brzo dodao:
- Iako, više bih volio biti sportski direktor!