Svijet je Ivana Balića upoznao u Portugalu 2003. Lino na klupi, jedna čudesna generacija na terenu i zlato koje je najavilo da se rodila jedna posebna momčad. S posebnim liderom.

- Bilo je tu kvalitete, ali i uzajamnog poštovanja koje nas je izdvajalo. A tu je Ivano bio jedna od ključnih karika, altruist koji je brinuo o svima, od prvog do zadnjeg suigrača - kaže Lino Červar.

Odmah se vidjelo da ima nešto, sportaš od glave do pete, fajter..., Petar Metličić ga pamti kao tinejdžera

Legenda kaže da je mrzio jutarnje treninge, čak je i spavao u trenirci kako bi dobio još nekoliko minuta sna.

- Ha, čujte, nije bilo lako dignuti Dalmatinca u prosincu u šest ujutro da ide trčati po mraku - sjeća se Červar, koji se često i sukobljavao s najboljim igračem.

- Ja sam iznimno tvrdoglav, vjerujem u svoju viziju, a takav je i on. Često nije bilo lako, ali pamtim samo lijepe trenutke - kaže Lino.

Kad se na treninzima igralo međusobno, Lino je vodio jednu, a Smajlagić drugu momčad. Ivano je gotovo uvijek bio u ovoj drugoj...

Zbog nas se svađao s trenerima, upravom... Bio je stvoren za vođu, Ivica Maraš je igrao s njim u dva kluba

- Auuuu, ti treninzi su znali biti sto puta jači nego utakmice. Uvijek na nož, pravi ratovi. Pogotovo jer ni Ivano ni Lino nisu voljeli gubiti - kaže Metličić.

Takav je bio na treninzima, a pogotovo na utakmicama. I glavom kroz zid ako treba, pa makar dobio i batine.

- Morao je biti malo pametniji, malo više paziti i na sebe, dozirati se... Ali on to ne može, ne zna tako igrati. Uvijek ide do kraja, baca se i na glavu ako treba - upozoravao ga je otac Žarko, koji je sa suprugom Stjepankom već nekoliko tjedana sa sinom u Njemačkoj.

Možda djeluje kao da je flegma, ali to je kriva slika. Itekako je radnik, Nikša Kaleb pobija javnu sliku o njemu

Naravno, uzalud. Postigao je samo to da se sin naljuti na njega.

- Dovoljno sam star i dovoljno dobro igram rukomet da i sam znam gdje sam pogriješio. A otac ‘ka otac, mora kritizirati - govorio je svojedobno Ivano.

Tvrdoglavo, po svome, genijalno i majstorski, priča se približila kraju. Ivano je danas 36-godišnjak, večeras će otplesati svoj posljednji rukometni ples.

- Šteta što je tako brzo prošlo, rukomet nakon njega više neće biti isti - kaže Ivica Maraš, a suigrač Nikša Kaleb ima “packe” za roditelje:

- Zamjeram im što im je on sin jedinac, ha, ha. Još barem jedan takav bi nam dobro došao.

No takvih više nema. Jedan, jedini, neponovljiv. I na novom početku. Ivano igrač od večeras će biti Ivano legenda...

Ej, ovaj puši 15 cigareta na dan, a opet je najbolji?!

Imao je Ivano svoje gušte, sitne užitke kojih se nije želio odreći. Švedski novinari 2009. su bili u šoku vidjevši ga kako pije kavicu i puši cigaretu za cigaretom, a na terenu - zvijer. I to je Ivano.

- Da, pušim i ne smeta mi - opušteno je govorio Balić, koji je protivnike otpuhivao jednakom lakoćom kao i dim.

Dok je igrao u Zagrebu, znao je izaći ispred dvorane sat vremena prije utakmice i zapaliti jednu. I tako se zagrijavao...

'Treneru, nama je za rukomet ključna košarka'

Sanjao sam žuti dres Splita, maštao o idolu Toniju Kukoču, no život me je odveo u drugom smjeru, kaže Ivano kad se spomene košarka, njegova prva ljubav.

- Siguran sam da ne bih bio tako dobar rukometaš da nisam trenirao i košarku - kaže Balić, a prijatelj Maraš dodaje:

- Kad bi došao novi trener, prvi mu je cilj bio uvjeriti ga da je ‘basket’ najvažniji za zagrijavanje. I uvijek je morao pobijediti, uvijek.