Otkad sam prohodala htjela sam biti rukometna golmanica. Baš kao mama. I postala sam golmanica, no srce mi je putem ipak osvojila atletika, rekla je Sara Kolak, zlatna bacačica koplja.
Nije jedina, mnogi hrvatski olimpijci svoje medalje osvojili su u sportovima koji nije bio njihov prvi izbor. Od braće Sinković, Damira Martina, Stipe Žunića, do velikana poput Ivana Balića i Tonija Kukoča.
- Nisam bila loša, dobro sam branila. A imala sam i dobru ruku, bacala sam odlično kontre - istaknula je Sara.
Atletika zbog loptice
Pratila je mamu Aleksandru gotovo na svaku utakmicu. Ona i brat Matija. Rukomet joj je tada bio jedini izbor, a tek prije nekoliko godina napustila je mjesto između stativa. Bacila je na školskom natjecanju lopticu više od 40 metara pa je krenula bacati koplje.
- U Koprivnici trenerica joj je bila Snježana Petika. Iskreno, drago mi je da baca koplje, da nije u rukometu. Neka ima svoj put, svoju priču - rekla je mama Aleksandra.
I premda je tek na početku tog puta Sara je već olimpijska legenda. Zlatna cura.
Brončani boksač Filip Hrgović s 14 je godina još uvijek gradio košarkašku karijeru. Boksačke rukavice viđao je tek u sportskim dućanima.
Česte ozljede zbog rasta
- Mislim da sam bio jako dobar košarkaš. S Dubravom sam bio i prvak Hrvatske, no više i ne znam u kojoj dobnoj skupini. Tko zna, da sam ostao na parketu možda bih danas igrao u NBA ligi - kaže Hrgović.
Sanjao je o najvećoj košarkaškoj ligi, no olimpijski je san ispunio u jednom potpuno drugom sportu.
- Bio sam zaljubljen u košarku, to mi je bilo sve kao i sada boks. Prestao sam je igrati zbog brojnih ozljeda. Stalno sam imao problema, vjerojatno su ozljede bile posljedica naglog rasta - rekao je Hrgović.
Otišao je potom u dvoranu blizu svog stana i navukao rukavice...
Braća Sinković, Valent i Martin u veslanju su sasvim slučajno. Mama je nazvala krivi klub, pa su umjesto u kanu dečki ipak sjeli u čamac. Pogreška vrijedna olimpijskog zlata i srebra.
Prije nego što su primili veslo u ruke braća Sinković prvo su išli zajedno na gimnastiku. No to zapravo i nije bilo tako ozbiljno.
- Ma, imali smo tri godine i na gimnastiku smo išli vrlo kratko. Moram priznati da se slabo sjećam tog razdoblja - rekao je Martin.
Nosač torbi
Nešto bolje prisjeća se vaterpolske karijere. S dvojicom braće bio je nestašan, pa su ga roditelji upisali u Mladost.
- Bilo mi je teško u Mladosti, bio sam najmlađi pa mi se bilo teško probiti. A znate kako je tad, kao najmlađi sam najčešće nosio opremu drugima. Vaterpolo sam trenirao dvije godine, no zapravo sam jedva čekao što prije otići. Međutim, bio sam dobar plivač - rekao je Martin.
U veslanju mu možda plivanje ne treba, no jednom se prilikom u čamcu preokrenuo s bratom Valentom, pa je naučio i plivati gurajući okrenuti čamac.
Dok je Martin trenirao vaterpolo u Mladosti, Valent je krenuo s nogometnom karijerom.
- Prvo sam bio u Zagrebu, pa u Dragovoljcu i Lokomotivi. Igrao sam na poziciji lijevog beka. U Lokomotivi sam bio standardan, ali nije da sam bio neka klasa. Kad sam ozlijedio kvadriceps otac mi je savjetovao da se pridružim braći na veslačkim treninzima. Bilo mi je žao kad sam otišao iz nogometa, no otac je shvatio kakvi odnosi vladaju u nogometu, menadžeri, guranja u momčad s novcima, pa me na vrijeme dobro savjetovao - kaže Valent.
I njihov srebrni kolega u četvercu na pariće iz Londona te srebrni u samcu u Riju Damir Martin, prije veslanja okušao se u drugom sportu.
Poput Martina Sinkovića i on je prvo uskočio u bazen.
Četvrti plivač Zagreba
- Bio sam hiperaktivno dijete pa su me roditelji upisali na plivanje. Mislim da mi je najveći uspjeh bio četvrto mjesto na prvenstvu Zagreba na 800 metara slobodno - kaže Damir.
Košarkaš Bojan Bogdanović u rodnom je Mostaru igrao nogomet za Zrinjski, a malo je poznato da je nosio i vaterpolsku kapicu.
- Lijepo se prisjetiti dana kad sam igrao nogomet. Vaterpolo? Do 16. godine igrao sam za VK Neum u tadašnjoj drugoj hrvatskoj ligi. To je sjajan sport i žao mi je što ga češće ne igram - istaknuo je Bojan.
Pomoć u košarci
Bacač kugle Stipe Žunić prije kugle je bacao koplje, no nakon ozljede ramena prebacio se na kuglu. Morao je ići na potpunu rekonstrukciju ramena.
- Prije atletike trenirao sam borilačke sportove. Bio sam kadetski prvak hrvatske u boksu, a u kickboksu sam osvojio svjetsko juniorsko zlato - rekao je Žunić.
Rukometna legenda Ivano Balić sanjao je žuti košarkaški dres Splita, no nakon što je odbačen prebacio se na rukomet.
- Košarkaški treninzi jako su mi koristili i u rukometu, pogotovo u poboljšanju rada nogu, pregleda igre i kontrole lopte - kaže Balić.
A njegov idol Toni Kukoč prije košarke odlazio je na stolni tenis.
- Stolnim tenisom bavio sam se od sedme, osme godine, bio sam dobar. Košarku sam počeo trenirati s 15 - kaže Kukoč.