Priču o uspjehu i propasti RNK Splita nemoguće je odvojiti od sredine u kojoj klub živi, kao ni od sjene starijeg brata Hajduka, s kojim su u latentnom sukobu od osnutka, iako za to objektivno i nema previše razloga jer Split niti može, niti će ikad u gradu pod Marjanom značiti ono što znači Hajduk.

A da su braća Žužul na vrijeme to shvatila, da su malo po malo gradila klub na zdravim temeljima, umjesto da su novcem pokušavali osigurati ulaz u birano društvo preko reda, sigurno bi im danas bilo i puno ugodnije živjeti u Splitu. I ne bi strahovali za propast kluba izbačenog u Treću ligu. Jednostavno ih je ponijelo, pokušali su u par godina preskočiti Hajduk, najprije financijskim injekcijama, a potom i paktiranjem s onima s kojima se Hajduk borio za poštene odnose u hrvatskom nogometu.

Ali bio je to zalogaj koji nisu uspjeli ni prožvakati, ni progutati. Računali su ‘neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj’ ali ‘prijatelji’ su im prvi okrenuli leđa kad su kola krenula nizbrdo, kad je njihova tvrtka Skladgradnja zapala u financijske probleme i više nije mogla pomagati klub.

Split - Dinamo - Lokosi

Nogometni Split nikad im nije oprostio okretanje leđa Hajduku, od glasa za Vlatka Markovića, preko paktova sa Zdravkom Mamićem, brojnih transfera u trokutu Split - Dinamo - Lokomotiva, inaćenje i pokazivanje mišića kupovinom Ivice Križanca, na koncu i otimanje braće Baturina iz Hajdukovog omladinskog pogona.

I baš kao što su klub umjetnim putem dizali iz pepela te iz godine u godinu preskakali u viši rang natjecanja, tako su se, čim je nestalo novca, još i brže urušili i vratili natrag - jer su s novcem nestali i ‘prijatelji kluba’, i politički pokrovitelji, i nogometni moćnici... Sve ostalo i onako nikad nije ni postojalo.

Nitko ne plače...

Možda bi, da nije bilo svega navedenog, tkogod i pustio suzu za nekad simpatičnim i ponosnim klubom, no umjesto suza, ‘crvene’ je nakon zadnjeg prvoligaškog sučevog zvižduka ispratio vatromet s obližnje zgrade.

Split je gurnut u 3. ligu, bez igrača i nade. Ostaje samo projekt velikog kluba i stadiona na papiru, braća Žužul, te šačica navijača koja ni transparent ne zna pravilno napisati. Danas je to slika nekad ponosnog kluba.