U nogometu, gdje su jedina standardna zaštita kostobrani, ozljede lica oduvijek su bile česte. Prošlog vikenda jednu takvu pretrpio je kapetan hrvatske nogometne reprezentacije, Luka Modrić (40), koji je pretrpio dvostruki prijelom jagodične kosti. Već je obavio operaciju i svi se nadamo kako će biti spreman za Svjetsko prvenstvo u lipnju.
U devedesetima, prijelom nosa ili jagodične kosti značio je višetjednu, ponekad i višemjesečnu pauzu. Povratak je često bio popraćen improviziranim štitnicima koji su nudili minimalnu zaštitu i značajno ometali igru. Ipak, dugo igrači nisu imali puno izbora. Primjerice, ispod su na fotografiji bivši dinamovci, Andrej Panadić i Mladen Mladenović, koji su na utakmici Savezne lige Jugoslavije 1990. nosili improviziranu zaštitu za lice u utakmici protiv Borca. Znatno je to drugačije izgledalo nego danas.
Jedan od prvih koji je nosio specifičnu zaštitu bio je engleski veznjak Paul Gascoigne, koji je 1993. godine nakon udarca laktom morao zaštititi slomljenu jagodičnu kost. Njegova bež maska, koja je prekrivala gotovo polovicu lica, izgledala je kao rekvizit iz filma.
Sličnih primjera snalažljivosti bilo je i u novije doba. Mnogi se sjećaju Europskog prvenstva 2016. i Vedrana Ćorluke, koji je nakon posjekotine na glavi u utakmici protiv Turske teren napuštao krvav, da bi se vraćao zamotane glave. U idućoj utakmici, na glavi je nosio vaterpolsku kapicu, rješenje koje slikovito prikazuje prijelazno razdoblje prije nego što su personalizirane maske postale standard.
Stariji modeli maski bili su teški, glomazni i, kako je rekao legendarni Paolo Maldini nakon loma nosa u derbiju protiv Intera 2003., prilično neugledni. Danas je situacija neusporedivo drugačija. Moderne zaštitne maske izrađuju se od naprednih materijala poput karbonskih vlakana ili polikarbonata, koji su iznimno čvrsti, a istovremeno nevjerojatno lagani.
Proces izrade počinje preciznim 3D skeniranjem lica ozlijeđenog igrača, često pomoću aplikacija na pametnim telefonima. Na temelju digitalnog modela, maska se zatim 3D printa, savršeno prilagođena anatomiji lica i specifičnoj ozljedi.
Ova tehnologija omogućuje igračima brži i sigurniji povratak na teren, bez straha od pogoršanja ozljede i s minimalnim ometanjem vidnog polja. Proces je toliko napredovao da od skeniranja do isporuke gotove maske ponekad prođe tek nekoliko dana.
Zahvaljujući modernim maskama, nogometaši koji se vraćaju nakon ozljede često izgledaju poput superheroja. Napadač Galatasaraya Victor Osimhen postao je simbol otpornosti nakon što se vratio na teren s maskom poslije višestrukih prijeloma lica. Slično je i s Robertom Lewandowskim, koji je nakon loma nosa i čeljusti nastavio zabijati golove noseći crnu masku.
Hrvatski navijači pamte Joška Gvardiola, koji je na Svjetskom prvenstvu u Katru igrao maestralno unatoč lomu nosa.