Mirka Hrženjaka (51) trebao bi netko nominirati za košarkašku Kuću slavnih. Dva su razloga, već je 20 godina trener istog kluba, a to je uspio bez centra višeg od dva metra. Za naklon.
Hrženjak je trener Podravca iz Virja, malog mjesta od 3000 stanovnika pored Đurđevca. Klub trenutačno nastupa u prvoj ligi, premda je zapravo riječ o drugoj ligi.
- Nema u našoj okolici visokih ljudi, i to je problem. Unazad 20 ili 30 godina možda su ovdje dva dvometraša bila. Ja stalno igram s košarkašima ispod dva metra, nama su centri visoki 194 cm - kaže Hrženjak.
Provjera jesu li momci doma
Na klupu je sjeo 1997., a Podravac je tada bio zaista član prve lige. Igralo se protiv Cibone, Zadra...
- Imali smo šest poraza u nizu kad sam od pomoćnika postao glavni trener. I odmah sam u prvoj utakmici pobijedio, no, nismo uspjeli izboriti ostanak. Taj nivo je tada bio organizacijski prevelik zalogaj - rekao je Hrženjak.
Nakon te sezone Podravac više nikad nije bio u eliti.
- Imali smo tada i stranca, jedinog u povijesti. Zvao se Michael Coleman i bio je odličan tip. Za nas veliko pojačanje, nositelj igre. U Virju je bio odlično primljen - istaknuo je Hrženjak.
Od trenerske plaće ne živi
Colemanu ništa nije nedostajalo, premda vjerojatno nikad nije očekivao da će u karijeri doći u Virje.
- On je ljeti igrao u Australiji, Hong Kongu, a po zimi u Europi. Bio je non-stop u pogonu, a tako je i došao kod nas. Bio je zaista vrlo korektan, i miran. Nije izlazio, no volio je ići na izlete. Često je putovao u Budimpeštu - prisjetio se Hrženjak.
Od trenerske plaće ne živi. Ne samo od nje. U slobodno vrijeme može ga se vidjeti zaposlenog oko zemlje.
- Po struci sam informatičar, no to ne radim. Uzgajam tikve, kukuruz... za sebe, ali i za prodaju - istaknuo je Hrženjak.
S roditeljima igrača nema problema.
- Gledajte, ima ambicioznijih roditelja, ali mi jednostavno nemamo veliki bazen košarkaša tako da svi igrači dobiju priliku i minutažu te se roditelji nemaju zašto ljutiti - nasmijao se Hrženjak.
Teško mu je regrutirati klince, uglavnom je nogomet svima prvi izbor.
- Klinci su premali da bi dobacili loptu do koša, pa nogomet mogu ranije početi trenirati. Teško se s tim boriti. Pazite, ove godine upisalo se 20 prvašića, pa to možda i najbolje dočarava o koliko malom bazenu košarkaša ili košarkašica pričamo. Ali dobro, naš rad je prepoznat, pa svi talentirani klinci iz okolice žele doći kod nas - kaže Hrženjak.
Igrači vani s pivom u ruci
Svojim igračima nije samo trener. U malom mjestu nema mjesta specijalizaciji.
- Da, nemamo strogo profesionalan odnos. Nisam im pomagao oko školskih zadaća, ali oko životnih stvari jesam. Dečki me redovito zovu i na svadbe - ističe.
Danas više ne lovi igrače po kafićima, no nekad je bio stroži.
- Da, tada sam u smislu discipline bio zahtjevniji. Provjeravao sam jesu li doma prije važnih utakmica. Ovo je malo mjesto i sve se zna. To se ipak nije pokazalo dobrim jer teško je kažnjavati igrače, koji baš i ne dobivaju neki novac. Znalo je inače prije igračima biti neugodno kad sam ih slučajno zatekao vani s pivom u ruci - rekao je Hrženjak.
Svjestan je da će jednom otići iz kluba.
- Uh, bit će čudno kad jednom više ne budem u klubu. Znate, ja sam prije trenerske karijere bio i igrač Podravca 15-16 godina - nasmijao se.
Ambicija za nešto više? Ima je, no teško se probiti iz malog mjesta.
- Nikad nisam dobio ponudu iz nekog većeg kluba. Volio bih kad bi mi se pružila prilika u ozbiljnijem rangu, no to ćemo još vidjeti.