Kad me šef nazvao i pitao hoću li prevoziti naše Vatrene od aerodroma do Trga bana Jelačića, prvo sam odbila. Mislila sam da je to ipak prevelika odgovornost.Imati u rukama dečke vrijedne nekoliko milijuna eura, nije mala stvar. Ispričala nam je prije tri godine Nikolina Žiljak (40), ZET-ova vozačica koja je tog ponedjeljka postala najpoznatija vozačica u Hrvatskoj.
A točno toliko prošlo je od povijesnog dana kada je 'vatrene' u Zagrebu dočekalo više od pola milijuna ljudi nakon osvajanja povijesnog srebra u Rusiji. Nikolina je tada bila osoba kojoj je cijela Hrvatska zavidjela. A najviše može zahvaliti svome sinu.
- Kad sam završila razgovor sa šefom, sin me pogledao izbezumljenog pogleda i pitao me: "Jesi li ti normalna? Znaš li što propuštaš?" Isto su mi rekli i kćer i roditelji. I onda sam shvatila što bih zaista propustila. A i zaključila sam da svaki dan vozim bus od 18 metara i da je svaki putnik jednako vrijedan - kazala je Nikolina nekoliko dana nakon vatrenog dočeka 2018.
Odmah je zgrabila telefon i rekla šefu da će ipak voziti Vatrene.
- To je bila velika čast, nešto što se događa jednom u životu, a nekima, koji nisu bili te sreće kao ja, niti jednom - kaže.
Nikolina je Vatrene dočekala u zračnoj luci "Dr. Franjo Tuđman". Njezina kolegica Ana Golomejić (38) također. Ona je u drugom autobusu prevozila stručni stožer reprezentacije. Trebali su za sat vremena stići do Trga. Vožnja se oduljila na sedam sati.
- Šokiralo me kad sam vidjela koliko ljudi je bilo već kod aerodroma. Pa duž cijele rute, na križanjima. I momke je isto šokiralo. Očekivali su doček, ali ovakvo nešto ne. Netko je rekao "Isuse, što je ovo?" Baš su bili iznenađeni, a Zlatko Dalić je čak i zaplakao. Nitko od nas nije očekivao onoliku masu ljudi do Trga - govorila je Nikolina koja ističe kako je bilo stresno prevoziti reprezentaciju, ali da nije bilo mjesta panici.
- Vozila sam dva na sat, a dobila sam naređenje da ne smijem nigdje zaustavljati bus. Nije mi bilo svejedno, iskreno. Navijači su izletavali pred bus, bili su u euforiji, naravno, nije im ni za zamjeriti, ali sam ja morala imati oči širom otvorene i biti koncentrirana. Čak su me u jednom momentu emocije ponijele i zasuzile su mi oči kad sam vidjela tu masu ljudi koja se složno veseli, ali nisam si smjela dopustiti zamućen vid pa sam se brzo pribrala - pričala je Nikolina koja je isticala kako joj je bilo najteže kad su se Vatreni popeli na krov autobusa.
- Tad me uhvatio grč u želucu i na svaki njihov pokret je meni frkalo u želucu. Iako sam vozila sporo, ne daj Bože, u sekundi bilo kakav trzaj mogao je dovesti do pada, ali srećom je sve prošlo super - kazala je Nikolina koja je oduševljena igračima.
- Nisu ni malo bahati, bili su opušteni, veseli. Bili su zaista iscrpljeni, ali nisu odustajali. A kako je vožnja dugo trajala tako su se opustili i sa mnom. Modrić me pitao hoću li mu dati voziti bus, ali sam ga odbila. Rekla sam mu da sam vjerojatno jedina žena na svijetu koja ga je odbila.
Od Savske ulice, gdje su svratili do Javne vatrogasne osvježiti se i otići na toalet, Vatrene je preuzela Ana (38) koja je prevozila stručni stožer i dovezla ih do Trga. Ona je bez razmišljanja prihvatila šefovu ponudu da sudjeluje u ovom povijesnom danu.
- Bila je velika čast sudjelovati u tome. Velika odgovornost, ali nešto što se pamti. Nisam ustvari ni bila svjesna što sam prihvatila. A onda nisam mogla dočekati ponedjeljak, nisam mogla spavati od uzbuđenja - kaže kroz smijeh Ana dodajući kako je i njezino troje djece bilo iznimno uzbuđeno.
Cijeli dan su toga 16. srpnja gledali prijenos i govorili "eno naše mame, ona vozi Vatrene".
Niti njoj nije bilo svejedno, posebno kad je vidjela ludilo kod Hrvatskoga narodnog kazališta.
- Nisam bila pod stresom, ali me bilo strah iznenadnih situacija, da netko od navijača ne skoči, pa baklji da nekoga ne ozlijede. Ništa se nije vidjelo od dima. Ali, hvala Bogu, sve je dobro prošlo - kazala nam je dodajući kako je i nju nestašni Modrić upitao može li voziti bus.
No, i ona ga je odbila, kaže smijući se.
Ana je momke dovezla do Trga, a i danas se naježi kad se sjeti te atmosfere koja ih je tamo dočekala. Dečke je čekala do 22:30 i otpremila ih do Maksimira.
- Neopisiva je atmosfera bila. Dečki su u pola 11 bili toliko iscrpljeni i umorni, ali i dalje su se veselili, a ljudi su ih i dalje pratili. Zaista nešto neponovljivo - kaže Ana.
Iako su svoj posao odradile profesionalno i nisu čavrljale s momcima, već pratile cestu, obje su dobile autograme Vatrenih na svojim dresovima koji će im ostati uspomena na ovaj povijesni dan cijelog života.