Napad na suca Marića samo nas je opet podsjetio da se nogomet u Hrvatskoj ne igra zbog publike, nego prvenstveno zbog trgovanja igračima. Cijele dječje škole postoje tek da bi mase sparirale nekolicini koja će dogurati do ugovora o kojima svi sanjaju, liga postoji da bi sedam-osam klubova spariralo dvama ili trima, prije menadžerima nego klubovima.

Da biznisu smeta napad na daruvarskog suca Brunu Marića ili bilo kojeg zaposlenika tvornice snova, biznis bi se pobrinuo da napada ne bude. Kapital je napravio sve što treba da makne s puta sve što bi zasmetalo kupnji zemljišta ili hotela, ili proizvodnji raznih tvornica. Napasti te biznise tako je rizično da se malo tko usudi napasti i institucionalno, u skladu sa zakonom, kamoli huliganski. Iako je nagrada velika.

Što se napada na Marića tiče, a isto vrijedi i za napade na igrače raznih klubova, nagrada je u rasponu od tapšanja po ramenu u lokalnom kafiću do odobravanja društva na nacionalnoj razini, a percepcija je da rizika gotovo i nema. Slično je i s huliganima, odnosno njihovim pokušajima da na sve načine napakoste hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji i udalje je s velikih svjetskih i europskih natjecanja.

Ne dam se uvjeriti da ekipa koja vodi nogomet to ne može riješiti jer država ne funkcionira. Najbolje što mogu reći u njihovu obranu je da se nisu dovoljno potrudili. To jest, da im je stvarno bitno, našli bi načina da neefikasna država aktivira aparat koji inače štiti biznise od kojih zarađuje i manje nego od oporezivanja trgovine nogometašima.

Mudri kažu da rješenje nije u demokraciji, a demokracija je ekonomija, već u moralu. Još bolje, u etici. Ako je ekonomija nezainteresirana, prije nego što netko pogine, nema nam druge nego se uzdati u moral. Recimo u tumačenje da nemaju napadači na Marića i publika koja im plješće ništa protiv Mamića i Marića. Da mogu, i oni bi sve isto kao Mamić.

Problem ne može riješiti svijest koja ga je stvorila. Problem ne može riješiti ni moral, koji je problem i stvorio. Dok ne vidim dvije do tri godine besprijekornog ponašanja, nogomet pratim taman koliko moram posla radi. Moje rješenje je skretanje mojih para u djelatnosti u kojima nema napada na igrače i suce. Bio ‘Mamić’ Purger ili Splićo, što ćemo tamo moje dijete i ja!?