Dečki, gdje je pehar? Kako ćemo s peharom?, upitao je netko iz protokola.
Livi ga nosi i brine se o njemu, stigao je odgovor, a kapetan Dominik Livaković sakupljao je svoje suigrače:
Ajmo, Petko, idemo!
Pjenušac su zalili, neki i okusili, medalje su se klatile oko vrata, dječica su trčkarala maksimirskim travnjakom i oko pozornice, a roditelji, žene i djevojke strpljivo čekali da dinamovci odrade sav protokol pa da mogu u miru i diskreciji nastaviti veselicu. Posebno su veseli i razigrani bili maleni Theophili, čiji je tata Kevin posljednji put trčao maksimirskim travnjakom.
Prva je stanica igračima bila blizu, svega koju stotinu metara udaljena pozorinica u fan zoni podno zapadne tribine. Kod popularnog 'pimpeka', gdje su Zaprešić Boysi držali atmosferu i vodili kratak program.
Livaković je doista donio pehar, i odnio ga, valjda neoštećenog.
- Bilo je teško, ali uspjeli smo jer vi ste bili uz nas - poručili su dinamovci s bine stotinama navijača dok su zajedno pjevali.
- Hvala što ste bili uz nas, sad idemo slaviti - poručio je Luka Ivanušec, a s pozornice su ih ispratili povicima "Šampioni!"
Potom su se obožavatelji, pogotovo najmlađi, sjurili za njima da uhvate još koji autogram ili fotografiju, pri čemu su najdulje izdržali Šutalo, Perić i rekorder Mišić, koji je sat vremena ostao na parkiralištu udovoljavati željama navijača.
Hoće li im udovoljiti i Ivanušec, Livaković, Petković i ostali nositelji igre? Ne onu za selfijem nego da ostanu u Dinamu barem za još jedan pokušaj ulaska u Ligu prvaka, pa i prolaska skupine?