Sve donedavno Otto Barić pratio je sve utakmice, pogotovo Dinamove, i lucidno je i sa zanosom komentirao igru, trenerske poteze, nove zvijezde koje dolaze... I iz svake rečenice izviralo je veliko znanje i iskustvo.
POGLEDAJTE VIDEO: Preminuo je Otto Barić
Hrvatski je nogomet ove tužne 2020. godine izgubio još jednog velikana.
Kakav je stručnjak bio Barić najbolje govore njegovi rezultati: sedam naslova prvaka u dvije države (s bečkim Rapidom tri, s Casinom iz Salzburga dva i s Wackerom iz Innsbruck jedan u Austriji, te jedan s Dinamom) i dva europska finala. I to s autsajderima iz Austrije.
Rapid je odveo do finala Kupa pobjednika kupova 1985. godine, a u finalu izgubio 3-1 od Evertona. Za Rapid je te godine igrao i Zlatko Kranjčar, a na putu prem finalu izbacio je Bešiktaš, Celtic, Dinamo iz Dresdena i Dinamo iz Moskve.
Devet godina kasnije odveo je Casino Salzburg do finala Kupa Uefe, a te 1994. trofej mu je uskratio milanski Inter, dvjema pobjedama 1-0 u dvije utakmice. U Barićevoj su momčadi tada bili Nikola Jurčević i Damir Mužek, a na putu prema finalu izbacio je DAC iz Dunajske Strede, Royal Antwerp, Sporting, Eintracht i Karlsruher.
S Dinamom je bio prvak 1997. s dotad neviđenom dominacijom: imao je 21 bod više od drugoplaniranog Hajduka, samo jedan poraz u 30 kola i 90 golova, dakle tri po utakmici! Nažalost, u Europi je ostao bez značajnijeg rezultata jer su "plavi", nakon što su lako izbacili Tiranu s 10-2 u dvije utakmice, ispali od Spartaka. Bilo je 3-1 u Zagrebu, ali poraz 2-0 u Moskvi značio je ispadanje zbog gola u gostima.
Barić je vodio tri reprezentacije (Hrvatska, Austrija i Albanija) i 14 klubova. Nažalost, njegov mandat na klupi hrvatske reprezentacije bio je grubo i nepravedno često omalovažavan. Barić je, naime, preuzeo klupu nakon kraha na Svjetskom prvenstvu 2002. godine, kada su i posljednji "vatreni" otišli u mirovinu.
Morao je složiti posve novu momčad i izboriti Euro 2004. Pokušavao je, bilo je raznih prolaznika kroz reprezentaciju, kvalifikacije počeo šokantnim domaćim remijem s Estonijom, ali na kraju je "izmislio" Dadu Pršu i uspio proći trnovite kvalifikacije.
Na Euru u Portugalu Hrvatska nije prošla skupinu, ali bila je to nikad teža skupina, s Engleskom, Francuskom i Švicarskom.
- Gospodin, trener, igračima je bio kao otac... Za mene najveći kojeg smo ikad imali. Dvije godine zajedno u Salzburgu. Dvije godine Lige prvaka. Više je bio prijatelj nego trener. Nikad se nije prema igraču odnosio kao prema 'robi'. Jedan od rijetkih takvih trenera. Nikad gruba riječ, nikad psovka. Niti javno, niti privatno, a nikada iza leđa. Strašno mi je žao, baš mi je teško. Herr Otto, ljudska i trenerska veličina za sva vremena - rekao nam je Mladen Mladenović.
Marinko Koljanin bio mu je, pak, višegodišnji suradnik.
- Tuga, velika. Godine su to, na žalost... U tri smo kluba skupa radili (1991-1996. Salzburg, 1997. Fenerbahce, 1998-1999. LASK, nap. a.), bili smo i suradnici i prijatelji, bio mi je i šef i prijatelj i učitelj - pričao nam je Koljanin i nastavio:
- Čuli smo se nekoliko puta posljednjih dana. Velika i pozitivna osoba, a kao trener sigurno jedan od najvećih koje smo ikada imali. Prije 25 godina njegove su momčadi igrale nogomet kakav se igra danas. Tražio je žestoki nogomet. Bio je izvrstan u pripremi utakmice i u fizičkoj pripremi te vrhunski psiholog. NIje ulazio u konflikte, a igrači su mu uvijek davali maksimum, zato su ga i zvali Otto Maximale.
Koljanin se sjeća kakav je Barić bio junak u Austriji:
- Kad smo sa Salzburgom izbacili Eintracht, Bild je stavio naslov 'Austrija je postala nacija!' jer to je bilo prvi put da je austrijski klub izbacio njemački. Niti u privatnom razgovoru nikoga nije uvrijedio niti o nekome ružno govorio. Najgore što je o nekome rekao bilo je 'Ma pusti, on je nekad bedaček'. Osam puta prvak Austrije, izbornik u tri države... Veliki čovjek i veliki trener.