David Silva nije mega-zvijezda, nema marketinšku notu jednog Cristiana Ronalda ili Zlatana Ibrahimovića, ali jest jedan od najboljih svjetskih nogometaša u ovom desetljeću.
Sa Španjolskom ima jedno Svjetsko i dva Europska prvenstva. Za Manchester City odigrao je 262 utakmice, zabio ili asistirao 130 puta, osvojio devet trofeja uključujući tri Premirshipa. Čovjeku fali samo Liga prvaka, a lako je moguće da i to uzme. Sa 32 godine ima dovoljno vremena.
Ključni igrač Citya, od 2010. na nebesko-plavoj strani Manchestera, temelj svih uspjeha 'Građana'. I kad mu je trebalo, njegov City je stavio nogomet i trofeje na stranu.
D.Silva je početkom godine živio obiteljski horror. Kako se 2018. bliži kraju, a mogući užas je izbjegnut, Španjolac je priču podijelio s navijačima, sa svima koji vole nogomet.
- Supruga Yessica je rodila našeg sina Matea tri mjeseca prije termina i od prvog udisaja počela je borba za život. Oni u bolnici u Valenciji, ja u Manchesteru. Reći da su do svibnja trajali najteži mjeseci naših života ne bi ni počelo opisivati kako je mojoj obitelji bilo - govori D.Silva za 'FourFourTwo'.
- Odigram utakmicu, na avion i u Valenciju. Tamo svaku sekundu provedem sa sinom i Yessicom i onda: na avion pa natrag u Manchester. A u avionu... Ne spavaš. Ne možeš. Ne možeš jer ti se dijete bori za život. Ni umor te ne može svladati jer briga ne da. Trenirao sam jednom tjedno, jeo užasno loše, a spavao nikako.
Da nije bilo Pepa, pukao bi'
Trener Pep Guardiola, cijeli City, kapetanu su bili jedino i isključivo podrška.
- Guardioli i svima u klubu dugujem više nego što ću ikada riječima moći objasniti. Nogomet danas, to je tvrdi profesionalizam. Rezultati i zarada. Ali Pep i ostali bili su prije svega ljudi, vidjeli da fizički možda dođem u Manchester, ali da glavom i srcem uopće nisam tamo. Da nisam imao to razumijevanje i podršku kad-tad bih pukao jer bilo je i emotivno i fizički neizdrživo.
U svibnju je sinčić pušten iz bolnice, a u klubu su rekli "Kad bude mogao, Matea dovedi na utakmicu. On zaslužuje najveće ovacije koje je stadion ikad vidio".
- Nikad neću zaboraviti taj dan. Moj City je pobijedio Huddersfield 6:1, ja sam dao gol, a moj Mateo je bio apsolutna zvijezda. Kad odraste nikad mu neću prestati pričati o tom danu. Svi naslovi svjetskog, europskog ili engleskog prvaka su ništavni u odnosu na to. Pričat ću mu o danu kada se pljeskalo njemu, mojem zdravom sinu!
Sporedna. Nogomet je najvažnija s p o r e d n a stvar na svijetu.