Otkada nisi tu, u mom je srcu led, dignem glavu i smijem se. Tek iz navike, tek iz navike, pjevali su dobro raspoloženi hrvatski futsalaši 15-ak sati nakon što su primili brončanu medalju na Europskom prvenstvu u Ljubljani, najvećem uspjehu u povijesti tog sporta. Organiziranog dočeka i proslave s navijačima poput onog rukometnog nije bilo, ali to im nimalo nije pokvarilo raspoloženje.
- Mi smo svi dečki iz malih mjesta, dobro nam je ovako kako je. Nismo ništa pretjerano razmatrali. Sretni smo što smo tu na okupu i proslavit ćemo onako kako najbolje možemo - rekao je golman Ante Piplica (25) i opisao slavlje:
- Malo je noć bila besana, nećemo se lagati, ali nećemo se žaliti. Ponosni smo i sretni. Prva medalja u seniorskom futsalu, ne smijemo zaboraviti ni srebro iz Rige 2019. Nadam se da ćemo kao futsalska zajednica iskoristiti ovo što je bolje moguće i promovirati ovaj sport.
Završnica utakmice protiv Francuske za broncu bila je za apaurine. Dvaput smo imali dva gola razlike, Francuzi su izjednačili sedam sekundi prije kraja. A onda smo se čupali i iščupali na šesterce.
- Svaka godina iza 50. nakon ove utakmice je premija! Nije moglo bez stresa. Odvojimo se na dva razlike, računamo to je to, oni se vrate. Ali vjera da se mi s broncom vraćamo kući nije manjkala nijedne sekunde - nasmijao se Piplica i dodao:
- Možda je javnost očekivala da ćemo pasti, psihološka prednost bila je na njihovoj strani. Ali u meni je bila neka hladnoća, bez obzira na to što su oni sedam sekundi prije kraja izjednačili, vjerovao sam da imamo mentalnu snagu i da okrenemo rezultat u svoju stranu. Što je trener rekao? Ništa! Bio sam s kolegom Čižmićem, motivirali smo se kao golmani, nisam puno slušao, ali bio je sigurno neki koristan savjet.
Što je bio ključ?
- Previše je stvari. Poklopilo se puno toga. Došli smo u vrhunskom natjecateljskom ritmu na prvenstvo. Atmosfera je bila od prvog dana sjajna, 28 dana smo skupa. Nitko od nas nije financijski potkovan da plati obitelji da dođe na par dana na mjesto gdje se održava natjecanje. Ali zajedništvo, atmosfera, skupili smo redove. Puno dobrih faktora i prediktora uspjeha nam se poklopilo, to je karakteristika ove generacije, zbog toga sam najviše ponosan.
Kako je bilo proživljavati raspucavanje? Prvih 11 penala bili su savršeni, a onda je Francuz Mamadou Toure pucao preko gola i fešta je mogla početi.
- Iskreno, i ja sam se ii ja nadao da će tako biti, da će doći do promašaja. Pokušali smo to isprovocirati, mijenjali smo se na golu. Iskreno, da smo mi golmani bili najgori na svijetu, a da smo osvojili broncu, svatko bi potpisao.
Što hrvatski futsal može dobiti iz ovoga?
- Korak više bila bi medijska popularnost, da smo bolje popraćeni. Da nas promoviraju kao sport, da potiču djecu da upisuju futsal, da se spajaju s klubovima gdje će dovlačiti djecu s tehničkog nogometa pa da ih tehnički i taktički bolje obučimo. I PR, ima puno prostora za futsal i druge sportove da se to bolje poprati.
Izbornik Marinko Mavrović (56) na trenutke pustio suzu.
- Na utakmici i poslije nje bili smo puni emocija, kad se to slegne shvatiš što si napravio. Napravili smo povijest za hrvatski futsal i sport, nitko sretniji od nas.
Gdje smo mi u svijetu futsala?
- Portugal i Španjolska su u Europi razina više, organizacijski i na sve druge načine. Puno toga možemo napraviti, i medijski. Dosta ljudi u Hrvatskoj nije pratilo futsal, sad smo ih upoznali s tim. On je dinamičan i brz, ima puno golova. Vidjeli ste u polufinalima u finalu fenomenalne utakmice i nadamo se da ćemo to iskoristiti.
Kako je bilo proživljavati izjednačujući gol Francuza sekundama prije kraja?
- Vodite dva razlike dvaput, sigurno nismo bili zadovoljni primiti gol sedam sekundi do kraja. Šok, gledam gdje je defibrilator da me vrate u život, užas! To nam se ne smije dogoditi, taktička pogreška, ne radimo prekršaj. Ali to su emocije, ljudi smo od krvi i mesa, tko radi taj i griješi. Ali pronašli smo mir za pucanje tih šesteraca.
- Šesterci? To je Čizmiću bio jedini nastup. Rekao sam im da se ne bave prošlošću, da izbace to van i očiste mozak. Da budu u trenutku u kojem se nalaze. Sekulić je rekao pravu stvar, da zbog ovih ljudi nađu mirnoću. Emocije su velike, ispričavam se. Gledam mjesec dana unatrag, kako su ti dečki osobne emocije stavljali po strani, timski rad, zajedništvo... To su ljudi prepoznali, vjeru i podijeliti to s nama. To je ključ svega.
Što je sljedeće?
- Imamo kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo iduće godine, čeka nas u travnju prijateljska utakmica protiv Njemačke u travnju. Sad s većim ambicijama? Ha, da... Ovo je šansa da privučemo mlade ljude da se bave tim sportom. Financije su ključ, a i struka nam fali da to znanje prebacimo. Da upoznamo sve te mlade ljude s taktičkim stvarima i onda će to prepoznati. Ostalo bi išlo svojim putem.
Koliko je bronca premašila očekivanja?
- Nakon ždrijeba smo prognozirali, vidjeli smo da smo izbjegli Španjolsku i Portugal, proći grupu. A u jednoj utakmici je sve moguće. Prvi cilj smo ostvarili, samopouzdanje je raslo iz utakmice u utakmicu i sve je išlo. Lakše nam je bilo igrati protiv Latvije nego Ukrajine, ali sami smo se izborili za to i uspjeli ostvariti povijesni rezultat.
Što će mu iz navijačkog ambijenta najviše ostati u sjećanju?
- Govorili smo o dočeku, mi smo doček imali u Sloveniji, dočekali su nas ljudi od Dubrovnika do Vukovara. Prepoznali su vrijednosti koje nosimo i došli su to podijeliti s nama. To ću nositi cijeli život - zaključio je izbornik.
Kapetan Franco Jelovčić (34) morao je nakon utakmice odmah na doping kontrolu. Ali nije mu teško palo.
- Nadoknađujem to, nisam bio u prvo vrijeme u svlačionici kad su emocije bile najizraženije, ali što se mora, nije teško. Slabo se spavalo. U busu je vrhunska atmosfera. Uživamo, pjevamo, družimo se. Najponosniji sam na zajedništvo momčadi. Ni u jednom trenutku na prvenstvu nismo se raspali, i kad smo gubili. Bilo je teških trenutaka, gubili smo od Latvije nezasluženo, nakon onog remija s Gruzijom... Ali ostali smo mirni, svjesni da smo dobri, i to smo pokazali.
Kako je on proživljavao završnicu utakmice?
- Šok, nije bilo lako u tom trenutku. Ali moram pohvaliti Sekulića koji je uzeo moju ulogu i smirio momčad, i izbornika. Da zabijemo svoje penale, mi odlučujemo koliko god je teško. Na penalima smo bili vrhunski.
Prije turnira najavio je da će se oprostiti od reprezentacije (34) s kojom je bio u polufinalu i na domaćem terenu 2012. Ali ovaj ga je uspjeh i silne poruke natjerao da promisli.
- Razmislit ću. Pritisak je ogroman, nisam to očekivao. Bilo je tu i većih igrača od mene i vrhunskih majstora. Ali očito imam nešto u sebi što dajem reprezentaciji, cijene me i poštuju pa ću razmisliti. Modrić stalno odgađa odluku? Teško mi se uspoređivati s Lukom Modrićem, ali vidjet ću - zaključio je kapetan dok je raspjevana družina u pozadini uživala u trenucima slave, a tek su počeli.