Mislio sam odustati od nogometa, ozljede su me mučile. No prije dva tjedna, na 30. rođendan, snagu sam pronašao u Ericu Abidalu. A sad smo prvi u 2. ligi, počinje Patrice Kwedi.

Njegova tužna životna priča počela je 1999. kad mu je umro otac, a već nekoliko dana nakon dolaska u Hrvatsku umrla mu je i majka.


- Bili su mi to najteži trenuci u životu - prisjetio se Kwedi.

Došavši u Hrvatsku, odmah je upoznao Eduarda da Silvu.

- Bili smo zajedno u Sesvetama, pa u Dinamu, pa u Interu, s kojim smo ušli u prvu ligu. Dudu i ja smo živjeli zajedno, bili smo kao braća. Niste me mogli vidjeti, a da on nije bio sa mnom - kaže Kwedi.

No životni putevi su im se razišli. Eduardo je došao do Arsenala, a Kwedija je karijera, uz mnoge ozljede, vodila u Švedsku, Dansku, Šibenik, Zaprešić, Zelinu... A sad je opet u Sesvetama, s kojima drži prvo mjesto na tablici. I opet igra, iako je posljednjih godinu dana zbog ozljede koljena mogao samo trčkarati.

- On je velik borac. Toliko je pretrčao da nam je gotovo uništio travnjak - smije se predsjednik Pero Karatović.

- Ma pretrčao sam sigurno duljinu od Hrvatske do Kameruna - dodaje Kwedi.

Otac je malog Lucasa (6).

- Sin mi već igra nogomet, voli loptu. Sad mora malo prestati sa sportom, počela mu je nastava - zaključio je Kwedi, nogometaš koji je dobio i ovu borbu s teškom ozljedom.