Goran Vučević je na odlasku iz Hajduka, to je najpreciznija definicija onoga što se u utorak događalo na Poljudu. Nije dobio otkaz, nije sam odlučio otići, a na koncu nije ni otišao jer će još neko vrijeme ostati i pomoći klubu u prijelaznom razdoblju, tako da je najpreciznije napisati da je Vučević, nakon dogovora s čelnicima Hajduka, na odlasku te da bi se sve trebalo razriješiti u naredna dva do tri mjeseca. Iako je pri dolasku potpisao dugogodišnji ugovor, Vučević će ostati koliko bude potrebno i na koncu otići bez otpremnine.
Drugo i najvažnije pitanje jest zbog čega Vučević odlazi. Predsjednik Ivan Bilić kazao je kako je Vučević sa svojom platformom, koju je pri dolasku predstavio, "imao određene uvjete, ali ti uvjeti, dogovori, preduvjeti i jamstva nisu bili ili iz nekog razloga ne mogu biti ispunjeni, između ostaloga i iz financijskih razloga", i to je najbliže istini.
Kad se vraćao na Poljud, Vučević je kazao kako ne želi doći sam jer sam ne može ništa promijeniti. Imao je plan i program onoga što želi napraviti, imao je podršku Slavena Bilića te dugogodišnjih sponzora i prijatelja kluba Tomislava Mamića i Mije Pašalića, imao je obećanje da može dovesti ljude kojima vjeruje, da će samostalno kreirati stručnu politiku kluba te da će imati novac za pojačanja. Novac nije dobio, ljudi koje je doveo malo su po malo marginalizirani i otpuštani, a ruke su mu bile vezane. S novcem je sve krenulo, na koncu je zbog novca sve i palo u vodu.
Novac osigurava slobodu donošenja odluka; onaj tko ga nema prisiljen je ulaziti u kompromise. Prisiljen je prodavati ispod cijene i moliti igrače da odu, ne može platiti odštetu i dovesti koga želi ili ga dovede, ali prekasno. Bez novca ne može rješavati ni goruća pitanja u svlačionici otkazima ili preseljenjem na tribine jer ni to ne može platiti. Ukratko, ruke su mu vezane, kao što su bile vezane Vučeviću. Malo po malo, ljudi kojima se okružio povukli su se ili dobili otkaze i na koncu je ostao sam, a što je najgore, u javnosti je bio glavni krivac za sve što se događalo, iako na većinu toga nije mogao utjecati. Zato je donio odluku da želi otići, zato mu klub nije dao otkaz nego je dogovoren sporazumni raskid jer nije ništa loše napravio, dapače.
Uz infrastrukturu, koja za ovu priču nije presudna, Hajdukov najveći problem su financije. U 2023. i 2024. godini klub je, prema službenim podacima, poslovao s minusom od 25,4 milijuna eura, što je na vrata Poljuda dovelo monitoring UEFA-e, ograničenja i prijetnje ozbiljnim sankcijama. Plus od 4,7 milijuna eura u 2025. godini nije ni izbliza bio dovoljan za sanaciju, pa je u projekciji za 2026. godinu, među ostalim, potrebno od transfera zaraditi 14,85 milijuna eura. I tako, iako je za 4,7 milijuna eura plus moguće bonuse od milijun eura prodan Mlačić, Hajduk će u ljetnom prijelaznom roku morati zaraditi još barem 10 milijuna eura, prevedeno, morat će se odreći igrača poput Pukštasa, Sigura, Hrgovića, Hodaka…kako bi pokrio dugove koje je ostavila bivša uprava potpisujući astronomske ugovore. No grijesi bivših čelnika ne umanjuju odgovornost aktualnih, jer su za dugove znali, ali su dosta dugo tvrdili da su "financije u redu" ili "da su financije u redu, ali na njima treba raditi", i sada im se to vraća kao bumerang.
Na koncu je presudilo i Vučeviću, koji je u kratkom mandatu odradio dva prijelazna roka. Prodajom Dominika Prpića, Branimira Mlačića i Filipa Uremovića zaradio je 10 milijuna eura, a za dovođenje Ivušića, Racija, Karačića, Rebića, Pajazitija, Almene, Guillamóna, Gonzáleza i Stipice potrošio je precizno 950.000 eura. S nekima je pogodio, s nekima nije, ali daleko od toga da je odradio loš posao. Uz to je Hajduku ostavio ogroman kapital u vidu nedavno potpisanih dugoročnih ugovora sa Silićem, Hodakom, Skokom, Brajkovićem…
POGLEDAJTE VIDEO:
Ono što će Vučević, dok je još na Poljudu, pokušati dovršiti jest transfer Marešića, koji i dalje traži više od onoga što je Hajduk spreman platiti, a iza sebe će sigurno ostaviti neriješen odnos Garcia - Livaja, koji je pokušao popraviti, ali mu to nije pošlo za rukom. Njegova razmišljanja o nogometu i Garcijina uvelike se razlikuju, kao i razmišljanja o Livaji i njegovoj ulozi u momčadi, što je jasno pokazao ponudivši mu novi ugovor. Livaja ga nije potpisao jer - ne igra. U nekim drugim okolnostima, da mu ruke nisu bile vezane financijskim okovima, Vučević je mogao presjeći i otkazom riješiti stvar, ali već je pojašnjeno zašto nije imao tu mogućnost, tako da će sada taj vrući krumpir morati rješavati netko drugi.
Tko? E, to je pravo pitanje. Na stranu prošlost i ono što je bilo, u ovom je trenutku najvažnije ono što će biti. Tko će tu osobu birati i koje kompetencije za to ima? I što će taj uspjeti napraviti, a što nije uspio napraviti Vučević, koji Hajduk i odnose na Poljudu poznaje bolje od bilo koga drugoga? Sportski direktor bez novca, suradnika i mogućnosti da radi po svom tek je otpravnik koji svojim potpisom ovjerava poslove koji se sami od sebe odvijaju.