Bivši lijevi bek Bayerna i hrvatske reprezentacije Danijel Pranjić (39) došao je u ljeto 2020. u Omoniju Psevdu koja se natječe u 2. ciparskoj ligi. Došao je kao igrač, a uskoro je postao i trener momčadi. Sve je bilo idealno do jednog trenutka kada se sve naglo promijenilo, a svoju je priču podijelio sa grčkom Gazzettom.
- Mislim da ću kroz koju godinu napisati knjigu u ovoj užasnoj priči - započeo je bivši 'vatreni'.
Pranjić je prije nekoliko dana spakirao svoje kofere i napustio Cipar, a njegova je sada već bivša momčad nakon toga izgubila dvije utakmice u nizu te se sada nalazi u zoni ispadanja.
- Mislim da ne postoji šansa da ovakva momčad izbori opstanak. Koliko mi je samo stvari rečeno kad smo počeli suradnju i koliko ih se ispostavilo kao najobičnije laži. Nisam imao pravu sliku o momčadi kad sam ju preuzeo. Apsolutno ništa nisam znao o obitelji koja vodi klub. Svima sam striktno objasnio da ću se ja pitati i odgovarati za ono što se događa na terenu i da će igrati samo oni koji zaslužuju. Dvojica igrača koji su iz te obitelji su mi od početka radili probleme s bivšim dopredsjednikom i okrenuli su cijelo selo protiv mene. Imao sam podršku tek četvorice ili petorice ljudi u zajednici, ali ta je obitelj radila baš sve protiv mene. Završilo se tako što nisu platili apsolutno ništa za period u kojem sam radio u klubu.
Sve je išlo dobro do polovice sezone, a onda je njegov pomoćnik dao otkaz zato što ga nisu plaćali.
- Klub nas se plašio jer smo igrali strašan nogomet. Igrali smo moderno, po zemlji, a ne na duge lopte kao većina klubova u ligi. Svima se to svidjelo, a igrači su uživali. Želio sam investirati i u budućnost pa smo dobili puno mladih igrača na koje se možemo osloniti. Sve se počelo raspadati sredinom sezone. Moj pomoćnik nije dobivao plaće i otišao je. Kad sam im rekao da ću ja ostati i raditi besplatno, odgovorili su da to cijene i poštuju, ali... - nastavlja Pranjić za grčku Gazzettu.
Tada je počeo pravi pakao. Igrači, među kojima su i Hrvati koje je on doveo, su završili na ulice nakon što im je klub prestao plaćati smještaj.
- Zbog financijskih problema, igrači su izbačeni iz svojih kuća. Radio sam sve što sam mogao za njih. Neki nisu imali ni za prehraniti se pa sam im ja kuhao i spremao obroke. Davao sam im novac da mogu popiti kavu. Plaćao sam fizioterapeuta iz svog džepa. Usprkos svemu smo nastavili raditi zajedno i boriti se.
Pranjić je stao u obranu svojih igrača i žestoko se posvađao s predsjednikom kluba.
- Sukobili smo se i svašta sam mu rekao, sve ono što je morao čuti. Želio sam zaštiti tu djecu. Momci nisu više ništa mogli ponuditi na terenu jer su psihički bili uništeni. Nisu više imali snage. Rekao sam im da je došlo do kraja suradnje između mene i kluba.
Takva odluka je bila neizbježna, a 'slomio' se nakon razgovora na rastanku sa svojim igračima
- Svašta sam prošao u karijeri, izgubio sam dva finala Lige prvaka. Nikad nisam plakao. Ipak, zaplakao sam poslije riječi koje su mi uputili ti momci kad smo se rastajali. Stajali smo tu i razgovarali sat i pol pokušavajući naći rješenje. Oni su mi rekli da će prestati igrati prvenstvo ako odem. Nisam to prihvatio. Sedmorica igrača su otišli za mnom. Što reći djeci koja žele svoju budućnost tražiti na nekom boljem mjestu? Rekao sam lokalnim vlastima da je njihov posao bio da zadrže klub u ligi. O ostalima ne bih - završio je.