Ako je Soudani za one 'škarice' zaslužio spomenik, odmah kraj njega, ništa manju statuu trebao bi dobiti i Dominik Livaković, mladi golman koji je sjajnim obranama držao Dinamo na životu u prvom poluvremenu na Rujevici.

Na početku sezone zbog loma prsta bio je tek treći izbor u Dinamu. Nije odustajao, izborio se za 'jedinicu', a njegove obrane nisu mogle proći nezamijećeno ni kod izbornika Čačića koji ga je pozvao za utakmicu protiv Ukrajine.

Dinamo je Adriana Šempera poslao u svoju 'filijalu', a iz Lokomotive je vratio Danijela Zagorca kojeg je doveo iz Splita. No Zagorac je sad rezerva sjajnom Zadraninu, koji je bio jedini razlog zašto Rijeka u prvom dijelu nije razbila Dinamo.

Riječani su dominirali, stvarali šanse, Dinama nije bilo nigdje.

No Livaković je bio čudesan.

Što je sve obranio! Dovodio je riječke igrače do ludila. Kod Andrijaševićevog gola nije mogao ništa. Mogao je samo gledati kako njegovi stoperi najboljeg strijelca lige Franka Andrijaševića ostavljaju samog na skoku.

Soudani je spasio Dinamu na kraju, ali da nije bilo Livakovića, ne bi imao što spašavati. Rijeka bi zabila 'modrima' nekoliko golova i zakaparila povijesni naslov.

No nešto se tu pita i Dominika.

A kad on brani kao u prvom dijelu, jao si ga Dinamovim protivnicima...