Svijet nogometa zavijen je u crno nakon što je talijanski velikan Inter objavio da je 19. rujna u 83. godini preminuo Sandro Mazzola. Riječ je o jednom od najboljih igrača u povijesti Italije, čovjeku koji je cijelu profesionalnu karijeru posvetio milanskom klubu.
Tragedija i nevjerojatan debi
Rođen u Torinu osmog studenog 1942. godine, Sandro je od malih nogu bio vezan uz nogomet. Njegov otac bio je Valentino Mazzola, kapetan legendarne momčadi "Grande Torino" koja je tragično stradala u zrakoplovnoj nesreći na brdu Superga 1949. godine. Sandro je tada imao samo šest godina, a sudbina ga je odvela u Milano gdje su on i brat postali maskote kluba.
Debitirao je sa samo 18 godina. Talijanski savez poništio je pobjedu Intera za zelenim stolom protiv Juventusa zbog upada navijača na teren, a klub iz Milana u znak prosvjeda poslao je omladinsku momčad na ponovljenu utakmicu. Mladi Mazzola zabio je gol iz penala u teškom porazu 9-1, što mu je bio jedini nastup te sezone.
Zlatne godine pod vodstvom Herrere
Pravi uspon doživio je dolaskom Helenija Herrere na klupu. Mazzola je postao ključan kotačić momčadi koja će ostati upamćena kao "Grande Inter". Odigrao je 565 službenih utakmica i postigao više od 150 golova za klub. Osvojio je četiri naslova prvaka Italije, ali navijači ga najviše pamte po uspjesima na europskoj sceni.
Inter je osvojio Kup prvaka 1964. godine kada su u finalu srušili moćni Real Madrid. Mazzola je oduševio sve prisutne jer je dvaput zabio gol i osigurao pobjedu 3-1. Ferenc Puskas bio je toliko impresioniran da mu je nakon utakmice uručio svoj dres. Već iduće godine Inter je obranio titulu protiv Benfice.
Reprezentacija i slavna štafeta
Mazzola je dres reprezentacije obukao 70 puta i postigao 22 gola. Najveći uspjeh s nacionalnom vrstom ostvario je 1968. godine kada je Italija na domaćem terenu osvojila naslov europskog prvaka. Dvije godine kasnije igrali su finale Svjetskog prvenstva protiv Brazila, a taj turnir pamti se po čudnoj taktici izbornika.
Smatrajući da Mazzola i Gianni Rivera ne mogu igrati zajedno, izbornik je smislio takozvanu "štafetu". Mazzola je zbog tjelesne spreme igrao prva poluvremena, dok bi Rivera ulazio u nastavku kada bi protivnici već bili iscrpljeni. Na kraju su glatko poraženi 4-1 u velikom finalu.
Posljednja želja ikone
Nakon što je završio karijeru radio je kao sportski direktor i stručni komentator. Iz kluba su se oprostili dirljivom objavom, naglasivši kako je došao kao dječak i nikada nije otišao.
- Imao je samo jednu posljednju želju, da ga pamte kao dobrog čovjeka - stoji u priopćenju.