Ivano Balić i Petar Metličić imaju svoju rukometnu akademiju, Slavko Goluža je trener Tatrana, Davor Dominiković trener i stručni sukomentator, Mirza Džomba poduzetnik, Božidar Jović menadžer Zagreba... Dio je to generacije koja nas je prije punih 15 godina odvela na sami svjetski rukometni vrh.
Na današnji dan prije desetljeća i pol momčad predvođena spomenutim velikanima pobijedila je u finalu SP-a u Portugalu Njemačku i najavila uspjehe kakve ćemo teško ponovno dostići.
A na SP te 2003. godine hrvatski su rukometaši otputovali bez nade, s novim izbornikom i stigmom izgubljene generacije koja je godinu prije bila najgora reprezentacija na Europskom prvenstvu. Malo je reći da nitko nije vjerovao da Balić i društvo mogu nešto napraviti u Portugalu. Nitko osim možda Line Červara. Pogotovo nakon prvog kola i poraza od neke tamo Argentine.
No upravo poraz od 'gaučosa' kao da je udario na njihov ego i probudio dotad neotkrivenu želju za pobjedom. U skupini su nanizali Saudijsku Arabiju, Rusiju, Francusku i Mađarsku. U drugom krugu u skupini su slavili protiv Egipta i Danske, a onda u polufinalu nakon dva produžetka uz fantastičnu igru Slavka Goluže dobili Španjolsku te u finalu 2. veljače uz sudački poguranac za naše protivnike pobijedili Njemačku 34-31 za povijesni naslov svjetskog prvaka.
- Osvajao sam sve i svašta, imam medalje s reprezentacijom, naslove s klubovima, osobne nagrade, ali daleko mi je najdraža medalja u karijeri ona iz Portugala s reprezentacijom - rekao je nedavno Renato Sulić, jedan od rijetkih koji još igraju.
Najbolji naš igrač u finalu bio je Mirza Džomba, koji je izabran i u najbolju sedmorku SP-a, Vlado Šola branio je fantastično, a svijet je upoznao i genijalca Ivana Balića. Lino Červar prozvan je čudotvorcem, Lacković oduševio rukometne stručnjake svojim nebeskim skokovima i bombama s trećeg kata, dok je Renato Sulić bio možda i najkompletniji pivot u godinama koje slijede. No ono što je bila velika snaga ove reprezentacije bila je fantastična klupa. Svaki od tih igrača osim kapetana Pere imao je dostojnu zamjenu pojačanu za Dominikovića i Špoljarića u obrani... Nešto o čemu danas možemo samo sanjati.
Većina te generacije oprostila se od rukometa, neki su daleko od reprezentacije, neki nisu ni u rukometu, a petorica od njih još igraju...
Reprezentacija 2003. (gdje su i što rade)
Ivano Balić (38) - aktivirao se u Akademiji Balić-Metličić, radio kao koordinator u reprezentaciji
Davor Dominiković (39) - pomoćni trener u Dubravi, stručni sukomentator
Mirza Džomba (40) - uživa u mirovini, stručni sukomentator u prijenosima na TV-u
Slavko Goluža (46) - trener Tatran Prešova
Božidar Jović (46) - menadžer PPD Zagreba
Nikša Kaleb (44) - uživa u rukometnoj mirovini
Mario Kelentrić (45) - trener golmana PPD Zagreba
Blaženko Lacković (37) - igrač u HSV-u, pomoćni trener
Valter Matošević (47) - trener Mornar Crikvenice
Petar Metličić (41) - voditelj Akademije Balić-Metličić, bivši pomoćnik izbornika Babića
Vlado Šola (49) - trener Dubrave, pomoćnik Lini Červaru u reprezentaciji
Denis Špoljarić (38) - u mirovini
Goran Šprem (38) - stručni sukomentator
Renato Sulić (38) - igrač u Veszpremu, potpisao za Wislu
Tonči Valčić (39) - igrač u PPD Zagrebu
Igor Vori (37) - igrač u PPD Zagrebu, igrao na EP-u u Hrvatskoj
Vedran Zrnić (38) - igrač u Nexeu
Izbornik: Lino Červar (67) - hrvatski izbornik