Nešto stariji ljubitelji HNL-a sjetit će se veznjaka Thomasa Amugija-Tetteha, Ganca koji je nosio dres Zadra. Amugi je glumio da ga boli trbuh svaki put kad plaća ne bi stigla na vrijeme, a jednog dana samo je nestao. Čelnici kluba sa Stanova našalili su se da su Amugija "pojeli lavovi".
- Ja ću ostati u klubu i iduće sezone, neću otići! - kaže nam Prince Ampem (22), Amugijev sunarodnjak i ponajbolji igrač Šibenika, kluba koji će od iduće sezone nastupati u 1. HNL.
Ampem je u Šibeniku već tri godine i - uživa. Za klub sa Šubićevca postigao je 15 golova u 64 utakmice.
- Baš jedan miran gradić s jednostavnim ljudima. Zapravo, u cijeloj Hrvatskoj su ljudi takvi. Tu sam već toliko dugo da sam upoznao "dušu grada" i prihvatio mentalitet. Doručak, trening, šetnjica, kavica na plaži Banj, tu i tamo koji izlazak. Djevojke su vam prekrasne - kaže krilni napadač kroz smijeh.
Korona virus "pomogao" je Šibeniku da se lakše plasira u 1. HNL. Naime, HNS je zaključio sva niželigaška natjecanja te utakmice mlađih dobnih kategorija, a Šibenik je u tom trenutku bio prvi s 41 bodom. Drugoplasirani Zmijavci imali su 33 boda pa se može konstatirati da su igrači iz Krešimirova grada zasluženo promovirani u rang iznad.
- Meni je zbog te korone nevjerojatno dosadno, ajde, treniram svaki dan pa tako ubijam vrijeme. Ostao sam u Šibeniku tijekom ove pauze. Općenito, nisam ni sanjao da ću ovdje ostati tako dugo.
Naučio je u tri godine nekoliko hrvatskih riječi. Može se sporazumjeti.
- Molim te, hvala, bok, dobro jutro... Klasika. Znam i reći "vidimo se" kad nekog predriblam, to mi je dovoljno, haha.
'Roditelji me često zovu'
Ganac dolazi iz Sunyanija, gradića koji je na lošem glasu zbog dječjeg rada i trgovine ljudima. Mahom te siromašne obitelji dolaze iz Burkine Faso i rade na plantažama.
- Moje djetinjstvo nije bilo takvo, dapače. Dolazim iz jedne fine obitelji, imao sam potporu roditelja u svemu i mogu reći da mi je u domovini bilo baš zabavno. Ipak, htio sam se ozbiljnije baviti nogometom, a to sam mogao samo u Europi. Ipak, mama stalno zove, pita kad ću doma, haha. Tu sam već tri godine i nedostajem im.
Ampem je u Hrvatsku stigao - slučajno.
- Prvo europsko iskustvo imao sam u akademiji Red Bull Salzburga. Bila je to dobra generacija i igrao sam s igračima poput Dominika Szoboszlaija (19) kojeg ste ove sezone mogli gledati u Ligi prvaka. U Austriji me spazio Darko Nejašmić (otac istoimenog igrača Hajduka, op. a.) i on do danas brine o mojoj karijeri - objašnjava Prince.
Zovu ga "šibenskim Boatengom", više zbog toga što su imenjaci, nego zbog stila igre. Pa otkud ime Prince? Često je u Gani...
- Ne smeta me što me zovu tako, super mi je to. Ime Prince u Gani se daje ako potječeš iz kraljevske obitelji, barem su mi tako rekli - smije se brzanac pa ističe svoje uzore:
- To su Messi, Neymar i Hazard. Naravno, tu je i Michael Essien. On kod nas ima zvjezdani status, osvajao je Ligu prvaka, igrao u Chelseaju i Realu, baš je faca.
'Pomfrit obožavam'
Ganski ofenzivac pokazao je zavidnu kvalitetu u drugoligaškoj konkurenciji i čudi da ga nije "uzeo" nitko od hrvatskih prvoligaša. Je li bilo ponuda, upitali smo.
- To vam ne smijem reći - kazao je Ampem pa se zagonetno nasmijao.
Fokus ovog mladića usmjeren je samo na Šibenik. Stekao je tu brojne prijatelje.
- Antunović, Kukec, Brane, Musa, Juričić, Pajić... Da ne nabrajam sad sve. Tko mi je najdraži? Nemojte, netko će se naljutiti. Nemam samo jednog najboljeg prijatelja, svi smo ovdje klapa - priča simpatični Prince.
U brojnim razgovorima s afričkim nogometašima često smo mogli čuti da im nedostaje tamošnja kuhinja. Ni Ampem nije baš lud za sarmom, ili ćevapima, ali obožava...
- Pomfrit s piletinom! Kako je to dobro, nenormalno je koliko to ljudi ovdje jedu. Ni ja nisam iznimka.
'Protiv Hajduka je bilo najteže'
Na hrvatskim terenima susreo se s brojnim tvrdim momčadima, ali susret protiv jednog kluba još pamti.
- Najteže mi je bilo igrati protiv Hajduka u Kupu (2018., op. a.). Sjećam se da su bili sjajno organizirani. Ispali smo na produžetke, primili gol u 119., ali nije bilo suza. Emotivan sam tip, ali nikad nisam plakao nakon utakmice.
Za kraj, kazao nam je što očekuje od sezone u 1. HNL.
- Očekivanja su uvijek visoka, ali ne bih želio prognozirati koliko ću golova zabiti. Bit će koliko Bog da.