Niti jedan hrvatski izbornik na debiju nije ranije “poveo”. Rekord je držao Ćiro Blažević, pod kojim je na debiju u Valenciji Hrvatska golom Prosinečkog povela u 6. minuti.

Sablasno prazan Maksimir, poput grada duhova, dočekao je debi Ante Čačića na klupi Hrvatske. Kiša je lijevala, kao da se trudila uništiti ionako komornu atmosferu. Bili su tu svi preduvjeti za jednu tužnu predstavu, no Hrvatska je rekla - ne! Ne ovaj put. Luka Modrić pokazao je zašto ga u Realu drže kao malo vode na dlanu, bio je maestralni dirigent Hrvatske. Rakitić je igrao kao u Barceloni, Pivarić ušutkao sve one koji su sumnjali, Perišić se poigravao s Bugarima kako je htio i pokazao zašto je u ovim kvalifikacijama najbolji hrvatski igrač...

To mu je već peti gol u ovim kvalifikacijama, najbolji je naš strijelac. Ma, bila je to večer u kojoj nije bilo slabog igrača.

- Ajmo, ajmo dečki zabiti još jedan - hrabrio je Srna suigrače i kad je već Bugarska bila na koljenima, kad je njihov izbornik razmišljao, kao u boksu, baciti ručnik i prekinuti hrvatsku dominaciju. Takav žar i vjera nije dugo viđen, još od utakmice protiv Islanda.

- Ostao sam dužan Hrvatskoj, moram vratiti, vrijeme je - rekao je Rakitić suigračima uoči utakmice.

I vratio je. I to s kamatama. Nakon gola bio je veseo kao malo dijete. Ne čudi, znate kad je zabio posljednji gol za Hrvatsku? Bilo je to u Skoplju, 12. listopada 2012. godine protiv Makedonije. Da, gospodo, prije točno tri godine. Ako je netko zaslužio zabiti, onda je to Rakitić. I Kalinić. Solinjanin je ove godine u Fiorentini sjajan, no na Maksimiru ga nije htio gol. Trudio se, bacao na glavu, uklizavao... Već je svima bilo žao. I onda je zabio. Okrenuo se prema nebesima i kao da je zahvaljivao. I on je, kao Rakitić, dugo postio. To mu prvi gol za reprezentaciju nakon dvije godine.

Da je Hrvatska ovako igrala protiv Azerbajdžana, da protiv Norveške nisu izgledali kao skup ljudi koje je netko nasumično izabrao i doveo na teren, Hrvatska bi već davno imala rezerviran smještaj u Francuskoj. Ovako, ostaje pobijediti Maltu i vjerovati da Italija neće izgubiti od Norveške. Takav rasplet odveo bi nas u Francusku, mjesto gdje je hrvatska bajka i počela. Nakon dugo vremena Hrvatska je izgledala baš kao te 1998. godine. Izgledala je šampionski...