Rođen je u siromašnoj obitelji u jednom od najopasnijih kvartova na svijetu. Preživljavao je prodajući ruže na semaforu, pomažući ocu... S devet godina počeo je igrati nogomet, s 15 zaradio prvi novac, od kojeg si je kupio tenisice. S 19 godina ostavio je obitelj i krenuo u Hrvatsku, put u nepoznato. Danas je jedan od najboljih igrača Dinama, miljenik publike, sretno zaljubljen u studenticu ekonomije. Toliko se udomaćio u Zagrebu da za sebe u šali kaže kako je najveći purger u Argentini. 

24sata: Kakvo je bilo Vaše djetinjstvo?

Moji nikad nisu imali novca. Bilo nam je teško. Radio sam sve i svašta kako bi došao do novca. Prodavao sam ruže na semaforima. Sjećam se, stvarno sam dobro znao zaraditi, nekad i po 400 kuna na dan. Onda bi igrali kvart protiv kvarta nogomet. U novac, naravno. Ulog je bio oko 10.000 kuna u pesosima, no to bismo dijelili. Pa sam pomagao ocu u fizičkim poslovima... 

24sata: Kako ste podnijeli rastavu roditelja u tako teškim okolnostima? 

Živio sam s mamom i sestrama. I dok sam bio dijete, stalno sam imao temperaturu. Nitko nije znao zašto. Onda je došao neki liječnik i rekao mi: ‘Preseli iz ovog kvarta!’ Poslušao sam ga i otišao ocu. Od tog dana više nikad nisam dobio temperaturu.

24sata: Kakav je život u jednoj od najopasnijih četvrti Buenos Airesa?

To vam je kvart u koji ni policija ne smije ući. Zapravo, smije ući, ali mora se prvo najaviti. Samo ako poznaju nekoga u četvrti, mogu proći neokrznuti. Pa tamo ljudi hodaju s pištoljem u ruci usred dana. Zbog toga u većini slučajeva ulaze specijalci.

24sata: Ni Vaša obitelj u Buenos Airesu nije ostala pošteđena pljački, zar ne?

Najprije su oca presreli na cesti. Zaprijetili su mu pištoljem i skinuli sve s njega. Ostao je samo u gaćama. Majci i sestrama pljačkaši su nedavno ušli u kuću, zatvorili ih u sobu te sve odnijeli. Čak su i tenisice uzeli. Nasreću, nitko nije ozlijeđen. Da sam ja bio u Argentini, toga ne bi bilo. Poznajem mnogo opasnih ljudi u svom kvartu, ondje sam odrastao i svi znaju da to ne smiju učiniti.

24sata: Pljačkaše nisu pronašli?

Zvao sam prijatelje, mislim da se polako otkriva. Bolje im je da ih pronađe policija nego moji prijatelji.

24sata: Jesu li Vaši u Argentini gledali utakmicu Dinama i Real Madrida?

Da, utakmica se prenosila i u Argentini. Javili su mi prijatelji da se mama rasplakala kad me vidjela na televiziji. Svi su u mom kvartu navijali za Dinamo. Ni ne znate koliko Dinamo ondje ima navijača, ha-ha-ha.

24sata: Planirate li uskoro preseliti obitelj na neko sigurnije mjesto?

Žao mi je što nisam bolje osigurao kuću. Sad sam nazvao majstore da postave kamere u kući. Čim sakupim novac, kupit ću majci i sestrama kuću u Countryju, zaštićenom dijelu grada, u koji ne možete ući bez prethodne najave. To su čuvane četvrti, redari stoje na rampama i podižu ih kad susigurni da domaćin zna da dolazite. No čim sam rekao mami, ona se malo nećkala. Kaže: ‘Kako ću ja tamo ići? Ondje su sve bogataši, fini ljudi...’ Malo je tvrdoglava, ali urazumit ću je.

24sata: Čega Vas je najviše strah?

Da mi netko ne otme sestre. Dvije su već velike, voze auto i znaju se čuvati. Ali Valentina ima četiri godine, za nju se najviše brinem. Svaki dan strahujem da me netko ne nazove i kaže: ‘Čuj, Valentina više nije u vrtiću, sad je kod nas...’ Svaki dan o tome razmišljam.

24sata: Zašto ih ne preselite u Zagreb?

Ma razmišljao sam i o tome. Ali sestra Camila vodi dućan, Valentina je još mala i mama kaže da bi ostala u Buenos Airesu. Ne znam...

24sata: Je li Vaša četvrt najgora u gradu?

Uh, ima i takvih u koje zaista ne bih preporučio odlazak niti jednom turistu. Recimo, Fuerte Apache, gdje je odrastao Carlos Tevez. Već ste na ulazu u četvrt obilježeni. U nekoliko sekundi pročut će se koliko ste visoki, koje tenisice imate, kakav sat nosite... Nekoliko minuta poslije ostat ćete bez svega. Ja sam došao u kvart u novom autu i otišao kupiti tjesteninu. Onda sam vidio da mi se neki tip mota oko auta. Uzeo sam telefon i nazvao prijatelje pitavši tko je taj i objasnivši im kako izgleda. Rekli su mi: ‘Bez brige, Lucho, to je brat jednoga koji se tek doselio.’ Sljedeće sekunde maknuo se od automobila.

24sata: Pa kako je ondje Tevezu?

Ma ne, njega nitko neće dirnuti, on je odrastao ondje. Nitko ga ne smije ni pipnuti.

24sata: Kako ste došli u Dinamo?

S 19 godina menadžer mi je rekao da imam ponudu kluba iz Hrvatske. Nikad nisam čuo za Hrvatsku i Dinamo. Prijatelji su me uvjeravali da je to država u kojoj je hladno, pada snijeg cijelo vrijeme. Malo sam istraživao i vidio da ima more, prelijepu obalu... Onda sam zvao neke ljude koji su bili u Hrvatskoj i rekli su mi da je zemlja prelijepa, ljudi gostoljubivi. I odlučio sam krenuti.

24sata: I što danas mislite o Hrvatskoj?

Sve najbolje. Ovdje sam se i zaljubio, dvije godine u vezi sam s Mateom Alegić. Upoznali smo se na Facebooku. Onda sam završio u bolnici zbog trbušnog zida. Ona je došla, upoznali smo se i tako je sve počelo.

Fuerte Apache opasnija je četvrt i od Ibanezove

Da vidite samo kada dođe u Ferrariju. Svi pomisle: ‘Evo mušterije!’ A onda shvate da je to Carlos Tevez. Parkira se, spusti stakla i ode vidjeti stare prijatelje. Auto ostavi otvoren, stakla spuštena, i nitko ga ne smije pipnuti.