Najbolje što mi se moglo dogoditi kao mladom treneru je mogućnost da učim od Lina Červara, rekao je Slavko Goluža uoči SP-a u Švedskoj, prvog velikog natjecanja nakon osam godina na kojem nije bilo "maga iz Umaga".

- Naravno da sam puno toga uzeo od njega, ali ima i razlika u mom načinu rada - dodao je Goluža, mladi trener koji je u ruke uzeo momčad koja je naciju navikla na najviše dosege.

I dok je Lino sjedio u naslonjaču i na televiziji gledao igrače koje je do jučer vodio, njegov učenik Goluža vodio je najteže bitke u svojoj kratkoj trenerskoj karijeri. I posrnuo nekoliko puta, izgubio dvije utakmice, ostao bez medalje pa na kraju sve barem djelomično popravio petim mjestom.

- Ako je Lino, za mene najbolji trener na svijetu, 2007. rekao da je peto mjesto uspjeh, onda je uspjeh i za mladog trenera poput mene - kazao je Goluža nakon okršaja s Islandom.

Odrekao se nedovoljno spremnih Sulića i Čupića, u povijest poslao i prepoznatljivu obranu 3-2-1, odlučio da taktiku neće graditi na domoljublju, ograničio slobodu igračima izvan terena, zatražio koncentraciju isključivo na rukomet...

- Prvi put smo sa Slavkom i moramo se naviknuti na njegov način rada, velika je to promjena. Ali mislim da je ispred njega velika budućnost, da će dobro voditi ovu momčad - procijenio je Vedran Zrnić.

I baš je Zrna jedna od razlika između Lina i Kete. Kod Červara nikad nije bio prvo desno krilo, uvijek je prednost imao netko drugi, kod Goluže je bio prvi strijelac momčad. Utjecala su na to i ozljede Čupića i Horvata, naravno, ali prvi put je Vedran dobio puno povjerenje. I opravdao ga. A sličnosti? Ima i toga dovoljno, počevši od toga što je Lino redovito uzimao medalje. Goluža će prvu svoju još malo pričekati.

SLAVKO KAO LINO

Igrači imaju "pravo glasa"

Červar se milijun puta svađao i mirio s Balićem, upadao je u polemike i s drugim igračima, a njemu su igrači upadali u riječ na "time-outu". I kod Goluže su igrači prilično glasni. Nervozni Balić ne želi da ga smiruje, Duvnjak odmahuje rukome, Vuković mu oštro odgovara... I nakon toga sve je po starom. Kao i kod Lina.

Suci su uvijek krivi za sve

Skandinavci uništavaju rukomet, zagrmio je Goluža nakon poraza od Danske i suđenja koje je bilo loše, ali ne i onakvo kakvim ga je Slavko nazvao - katastrofalno. Na kraju balade reći će da mu je taj istup najveća pogreška na prvenstvu, ali rekao je što je rekao. A tako je nekako često reagirao i njegov mentor Lino.

Kopljar je naša prva opcija

Odlaskom Metličića ostala je rupa na desnom vanjskom i Lino ju je prošle zime u Austriji popunio Koljarom. Iako je Buntić, dok je igrao, bio konkretniji i opasniji. Godinu poslije, opet isto. Kopljar počinje utakmice, Buntić ulazi tek poslije. Tijekom turnira i Goluža je shvatio pa rekao da je "cijeli turnir tražio balans među njima".

SLAVKO NIJE KAO LINO

Červar je ulazio u polufinala

Ovo je osnovna razlika. Na deset natjecanja Lino je devet puta bio u polufinalu, Goluža u prvom pokušaju nije bio. Možda bude u sljedećih devet.... I nikad s Linom Hrvatska nije prenijela samo jedan bod iz prvog kruga. Golužina jest. Ali barem je za obojicu "peto mjesto velik uspjeh hrvatskog rukometa".

Nema šokova s ostavkama

Červar je imao neobične metode motivacije i razbuđivanja momčadi, lani je čak i dao ostavku uoči ključne utakmice. Goluža za takvim potezima nije posegnuo, koliko god je ponavljao da mu je za neke utakmice bilo teško momčad vratiti u život. Vidio je kod Lina da su takve krajnosti ipak malo pretjerane.

Više nisu svi zlonamjerni

Na gotovo svakom turniru Lino je bio u malom ratu s medijima, pronalazi neprijatelje države koji su, eto, baš zapeli za rukomet i za njega. Goluža će ući u konflikt, zamjeriti ponešto, ali na kraju će i pristojno zahvaliti svima na suradnji. I reći "bilo je trzavica, ali puno manje nego prošlih godina". Da, i to nije slučajno.