To je to što me zanima!

Rajkov će hit zauvijek živjeti na tribinama među navijačima...

Uz Dujmićeve su hitove odrastale generacije, ali su i slavile generacije sportaša. Bilo da je riječ o nogometašima Dinama, košarkašima Cibone, rukometašima, vaterpolistima...
Vidi originalni članak

Vijest o smrti Rajka Dujmića pogodila je i sportski svijet. Jer ne samo da su najbolji zagrebački sportaši 80-ih godina izlazili i družili se s u bivšoj državi jednako popularnim Novim fosilima, nego su neki Rajkovi hitovi ostali vječna inspiracija prilikom proslava pobjeda.

Vaš internet preglednik ne podržava HTML5 video

Navijačima je posebno draga "Kako je dobro vidjeti te opet". Nema utakmice kada je Dinamovi Bad Blue Boysi ne zapjevaju, a cijeli je Maksimir, 30.000 ljudi, grmio u Dujmićevoj melodiji prošle godine kada je u Ligi prvaka potopljena Atalanta s nestvarnih 4-0.

Osim BBB-ovaca, "Kako je dobro" često su navijači pjevali i na utakmicama hrvatske reprezentacije, Cibone, nekad prije rukometaša Zagreba... Hit za sva vremena!

Pa i izvan granica Lijepe naše, ta je pjesma ušla u omiljeni repertoar navijačkih skupina u cijeloj bivšoj Jugoslaviji. Nekad za posebno emotivne trenutke, nekad za podbadanje protivnika, kako to već ide u navijačkom svijetu...

A nekad i na inicijacijama novih igrača, kao u slučaju Marka Đire na prvim pripremama s Dinamom.

 

Rajko Dujmić, glazbenik i skladatelj, vođa grupe Novi fosili te dobitnik Porina za životno djelo, preminuo je u 66. godini. Od srijede navečer nalazio se na jedinici intenzivnog liječenja na Odjelu neurokirurgije u KBC-u Rijeka na Sušaku. Tamo je dovezen u srijedu u večernjim satima nakon što je doživio tešku prometnu nesreću. Završio je u induciranoj komi, iz koje se nije probudio. 

Rajko je sletio s ceste u provaliju duboku 11 metara. Otvorili su se zračni jastuci, ali su mu slomljena dva rebra, a dobio je i snažni udarac u glavu. Kolima Hitne pomoći prebačen je u Rijeku u Klinički bolnički centar na Sušaku, a navodno je potpuno izgubio svijest u kolima Hitne pomoći tijekom vožnje u bolnicu. Od tada su se do danas liječnici borili za njegov život, no nije bilo spasa.

Rajko je rođen 7. kolovoza 1954. godine. U Zagrebu je završio srednju glazbenu školu, smjer violina, a onda je apsolvirao na Pedagoškoj akademiji. Umjesto da postane učitelj glazbenog odgoja, posvetio se glazbi i postao jedan od najplodnijih skladatelja zabavne glazbe u povijesti hrvatske diskografije.

- S godinu dana dobio sam žulj na usnicama od usne harmonike. Bio je to moj najdraži poklon za prvi rođendan. Godinama kasnije mama je često prepričavala kako sam tad stajao na stolu i svirao, a svi su gosti oko mene morali plesati. Od najranije mladosti jedini moj način komuniciranja s ljudima bio je zvuk, a tako je ostalo i do danas. Glazbom se najbolje izražavam - rekao je Rajko prije godinu dana u jednom razgovoru za 24sata.

Prvu pjesmu “Smij se” napisao je sa samo 13 godina i nalazi se na CD-u “Boom festivala” iz Ljubljane iz 1974. godine. Kao klinac je, priznaje, bio nemoguć. U njegovu je djetinjstvu bilo svega, rekao je Rajko koji je, osim gitare i violine, svirao i klavijature.

Počeo je svirati klavijature u rock sastavima Grupa Marina Škrgatića i Crno bijeli, pa zatim Klan i Zlatni akordi. Ipak, ključni trenutak u njegovoj karijeri je dolazak u Nove fosile, koji prve diskografske uspjehe bilježe 1976. Iste godine pozvani su na Splitski festival, na kojemu su nastupili s pjesmom “Diridonda”, koja postaje hit u cijeloj Jugoslaviji. Time praktično počinje skladateljska karijera Rajka Dujmića, koji se ubrzo iskazuje kao vrstan skladatelj, a Novi fosili počinju ubirati nagrade i priznanja na gotovo svim festivalima. Nisu samo bili najpopularniji bend u Jugoslaviji, nego i u zemljama bivšeg Istočnog bloka.

PLEMENITI ČIN Rajkova obitelj odlučila donirati organe: 'Tako će i dalje živjeti'

Gotovo sve pjesme skladao je Rajko, a najprodavanija ploča do danas je ostala “Budi uvijek blizu” iz 1981 godine, s nakladom od 500.000 primjeraka, pa je ubrzo dostigla dijamantnu nakladu. Na njoj su neki od prvih velikih Rajkovih hitova, poput “Plava košulja”, “Tonka” i balada “Ključ je ispod otirača”.

U vrijeme najveće slave objavili su 15-ak singlova i 6 long-play ploča, a slijedile su velike turneje po tadašnjem Sovjetskom Savezu i Sjedinjenim Američkim Državama te u Kanadi, ali i brojnim europskim zemljama. Koncerti su im uvijek bili danima unaprijed rasprodani. Nakon što je prva pjevačica, Đurđica Barlović, 1983. godine napustila sastav i posvetila se obiteljskom životu, na njezino mjesto tad dolazi 20-godišnja Sanja Doležal. I tijekom 80-ih, zahvaljujući uglavnom Rajkovim pjesmama, Fosili nastavljaju blistavu karijeru. Godine 1986. dobili su i nagradu Stručnog žirija na Međunarodnom festivalu u Dresdenu, a album “Za dobra stara vremena” dobio je Grand Prix tadašnje Jugoslavenske radio-televizije za najbolji album u kategoriji pop-glazbe.

Upravo su Novi fosili proslavili tadašnju državu na Euroviziji. Godine 1987. Rajko je skladao veselu pjesmu “Ja sam za ples” i u Bruxellesu su dospjeli na visoko četvrto mjesto. Osim toga, singlica je objavljena u devet europskih zemalja. Fosili 1986. osvajaju nagradu publike, odnosno 3. nagradu Stručnog žirija na Međunarodnom festivalu u Dresdenu, a album “Za dobra stara vremena” dobio je Grand Prix JRT-a za najbolji album u kategoriji pop glazbe 1986. godine. No pravo iznenađenje Rajko je pripremio hrvatskoj publici potkraj 80-ih. Napisao je glazbu za pjesmu “Rock Me”, koju je 1989. godine, na tekst Steve Cvikića, otpjevala Emilija Kokić. Dvorana u švicarskoj Lausannei je gorjela.

Ispratili su ju frenetičnim aplauzom, a da je pjesma apsolutna pobjednica Eurosonga, potvrdili su i žiriji iz svih europskih zemalja. Prvi put u povijesti natjecanja pobijedila je pjesma iz Jugoslavije, tj. predstavnica Radio televizije Zagreb. Tako je Dujmić doveo Eurosong prvi put u glavni grad Hrvatske, i to 1990. godine. Novi fosili raspali su se godinu dana kasnije i ponovno okupili 2001., ali više nikad nisu ponovili zvjezdane uspjehe iz 70-ih i 80-ih. Nažalost, zadnjih godina Rajko je više punio novinske stupce povremenim ispadima, a i sam je znao priznati da nije baš najvještiji vozač.

NJIHOVA SJEĆANJA NA DUJMIĆA Estrada u suzama: 'Rajko je bio vizionar koji je proslavio našu glazbu u cijelome svijetu...'

- Nisam elokventan, ne znam biti umiljat, ne znam se ni pretvarati. Jedino mjesto na svijetu gdje se mogu sakriti od svih grubosti, nepravde i gluposti je glazba - priznao je prije godinu dana u razgovoru za 24sata.     

Nakon što je Hitna odvezla Rajka, na mjesto nesreće stigla je supruga Snježana koja je, nakon što je vidjela uništeni automobil, od šoka pala u nesvijest.

- Zvali smo je i ponudili kavom kako bi došla malo k sebi, a onda nam je ispričala kako im je jučer baš bila godišnjica. Ali evo, što vam je život, nikad ne znaš hoćeš li dočekati sutra - ispričala nam je svjedokinja nesreće.

Nažalost, Rajko se nije probudio, ali njegova će ostavština ostati zauvijek. Pa i u sportskom svijetu.

Idi na 24sata

Komentari 11

  • milicioner 04.08.2020.

    ta pjesma "Rock me", koja je (nekim čudom) pobijedila na Euroviziji, zaboravljena je par dana poslije toga. Imao je i on (Rajko Dujmić) a i drugi naši skladatelji masu kudikamo ljepših pjesama, koje, za razliku od tog davno zaboravljenog pjesmuljka, traju i dan-danas.

  • Mthesecond 04.08.2020.

    "Kosulju plavu" inace nije napisao Rajko vec davno preminuli Splicanin Momcilo Popadic,navijac Hajduka,veliki tekstopisac koji je i Oliveru i jos mnogim drugim zvjezdama pisao pjesme..Legenda ide ovako,kako je nastala ta "kosulja"..."Rajko ga je u Prigradici na Korčuli doslovno na koljenima molio da mu napiše pjesmu o majici koja je još nosila miris njegove donedavne djevojke, a Popovicu je riječ majica bila nekako neprimjerena pa ju je zamijenio košuljom. Kad je čuo da je plave boje, pobojao se da bi ga mogli proglasiti navijačem zagrebačkog kluba, no Dujmić ga je nekako uvjerio tvrdnjom da su plavi i nebo i more i jedva je nekako popustio"...Zanimljiva prica..I eto kako navijaci Dinama pjevaju pjesmu jednog hajdukovca :))

  • K_I_N_G 04.08.2020.

    onaj osjecaj kad ides na utakmicu na maksimir na sjever.. hodas prema tribini i sto se vise penjes cujes sve glasniji huk i naravno kosulju plavu.. i kad dodes na tribinu ispred tebe masa u plavom, travnjak i ta pjesma.. bar je nekad tako bilo.. kakv god je bio ostavio je neke legendarne pjesme.. R.I.P

Komentiraj...
Vidi sve komentare