Josip Drmić nakon povratka iz Brazila kratko je boravio i u Vitezu, a razgovor za Večernji list s Josipom napravljen je u frizerskom salonu njegovog rođaka Joška Drmića.

Obiteljski korijeni

- Uvijek kada krenem prema Vitezu obuzimaju me emocije, a kada stignem kući osjećam neku toplinu oko srca. Tu su moji korijeni, tu su mi rođeni majka i otac, u Vitezu su grobovi bake i djeda, tu imam brojnu rodbinu, tata je u NK Vitezu ostavio duboki trag... Što si fizički dalje od korijena, emocije su izražajnije. Vitez je i moj grad, tu imamo stan, tu ću dolaziti, vraćati se - rekao je na odličnom hrvatskom ("U našem domu u Švicarskoj uvijek se govorilo samo hrvatski"), zvijezda švicarskog nogometa i ljubimac Hrvata Viteza.

Josipu je otac Milko, u Vitezu popularni Mikle, bio uzor.

- Tata je i kao nogometaš bio vrijedan, uporan. Tako mi govore oni koji ga znaju iz tih dana, a što sam čitao i u monografiji NK Viteza. Već od malih nogu usadio mi je ljubav prema nogometu. Naučio me da su rad, trud i poštenje temelji svakog uspjeha, pa i nogometnog. Nosim njegove gene i od kada znam za sebe, lopta mi je bila najdraža, ustvari jedina igračka. To su valjda i razlozi što sam već od prvih ozbiljnijih nogometnih koraka sanjao svjetla reflektora, velike scene... Na moju veliku sreću, i doživio sam je.

S puno žara priča Josip o svojim prvim nogometnim koracima, o uključivanju u rad u nižerazredne klubove Repperswil pa Freienbach.

- Rad, trud, upornost, velika žrtva i podrška obitelji, očevi savjeti, ohrabrenja i kada sve nije išlo kako smo željeli i očekivali, odveli su me već u ranoj mladosti u veliki klub Zürich gdje sam brzo napredovao, igrao za sve klupske, ali i za švicarske reprezentativne reprezentacije i ostvario svoj dječački san. Postao sam profesionalni igrač u velikom klubu. Moj je Zürich, usto što je veliki klub, i veliki nogometni izlog - realan je Drmić.

S vremenom je dobrim igrama Drmić privukao pozornost klubova iz liga "petice".

Stepenica više u karijeri

- U dogovoru s ocem i s ljudima iz menadžerske agencije, od više ponuda, čak i od znatno poznatijih klubova i izdašnijih ponuda, odlučili smo se za Nürnberg. Jer u prvom planu bio je moj status u budućem klubu, igrati, pokazati se, a novac će, uz trud rad, doći!

Pokazalo se da je izbor Nürnberga bio pravi potez.

- Dobio sam veliku priliku u zdravoj sredini, u klubu po mojoj tadašnjoj mjeri, u jednoj od najjačih svjetskih liga afirmirao sam se u samo godinu dana igranja, postao treći najbolji strijelac njemačkog prvenstva, što je uspjeh iznad svih mojih nadanja i očekivanja - prepričava Drmić.

- Nakon samo jedne nezaboravne sezone u Nürnbergu, nogometni put vodi me dalje k novim izazovima, a to je sada Bayer iz Leverkusena. To je njemački velikan, igrat ću Ligu prvaka.

Drmić nastup Švicarske u Brazilu ocjenjuje vrlo uspješnim, zadovoljan je i svojim igrama uz naglašavanje kako su već u grupnoj fazi natjecanja ispale velesile Italija, Portugal, Engleska, Španjolska..., a njegova Švicarska prošla je dalje.

Zašto Švicarska, a ne druga reprezentacija za koju je po korijenima mogao igrati?, pitanje je koje smo Drmiću postavili na kraju zanimljivog razgovora.

- Volim Švicarsku, to je moja domovina, tu sam ostvario sve svoje snove, napravio nogometno ime... Međutim, srce kuca i uvijek će kucati i za Hrvatsku, tako sam odgojen i sretan sam zbog toga. Nije bilo dvojbe u odabiru, nije je ni moglo biti jer konkretnog poziva iz Hrvatske nikada i nisam imao. A da je poziv stigao, tko zna, možda bi moj put bio drugačiji - zaključio je Drmić koji, prema informacijama koje imamo, nije nikada imao ni poziv iz Bosne i Hercegovine.