Pripremili smo se na malo tužnih nota kroz slušalicu jer ipak smo izgubili, i to ne baš bilo kakvu utakmicu jer ostali smo bez finala Europskog prvenstva, kad ono... Sonja Burić (33), nekad Bašić, skoro pa euforična!
- Ma kakva tuga! Ovo je predobro što su napravile naše heroinice. Odigrale su odlično prvenstvo.
POGLEDAJTE VIDEO: Modrić i Duvnjak čestitali rukometašicama
Samo malo, Sonja, ne bismo još posezali za perfektom. Naše cure još nisu gotove, još ga uvijek igraju. Štoviše, u nedjelju i za povijesnu medalju!
- I to je istina. Još nije gotovo iako treba dignuti glavu nakon ovako visokog poraza od Francuske (19-30). Naravno da nam je žao što nećemo u finale, ali.. Ne bih rekla baš da su naše cure bile previše impresionirane jer su dosad pokazale da nisu imale respekta ni za koga. Pobijedile su vrhunske ekipe, svjetske prvakinje uostalom. Dobro, možda su ovaj put osjetile pritisak jer nisu navikle na ovakve utakmice, dok Francuska igra stalno. Mislim da se ipak radilo o pritisku - ukratko će sažeti svoje dojmove naša bivša reprezentativka.
A malo konkretnije?
- Flasterom su nam isključili Ćamilu iz napada. Mi smo previše gurali u sredinu gdje su jake, trebali smo im razvući napad, baš kao što su one radile, s puno križanja, široko, sa šutevima izvana. Sve što je Ćamila šutnula, nekako je ušlo. Promašili smo puno zicera, kontri i primali previše laganih golova iz tranzicije, što dosad na turniru nismo. U drugom poluvremenu ipak je to izgledalo bolje.
A Leynaud je na trenutke kao Omeyer, Zaadi kao Karabatić, Edwige kao Dinart. Pravi francuski "deja vu".
- Istina. I u ženskom rukometu imaju tu silinu, fantastičnu školu rukometa iz koje svake godine izlaze nove igračice. Imaju i odličnu ligu, dok naše cure nemaju iskustva, igraju uglavnom u domaćoj ligi koja nije jaka i to je razlika. Ne treba curama zamjerati ništa, samo neka nastave s tim osmijehom.
Sonja, koja je prije gotovo tri godine završila karijeru jer su leđa bila previše bolna ("zato mi se sve vratilo kroz obitelj i majčinstvo"), prije nekoliko godina igrala je u Francuskoj, prvo u Metzu pa u Nantesu nakon kojeg je, upravo, sve i okončala. Nije to, istina, bilo predugo, ali jest dovoljno da tada upozna kvalitetu i moć dijela Francuskinja.
- Igrala sam u Nantesu s Niakate i Dancette koja je na tribinama. U Metzu, pak, s Glauser i Zaadi za koju bih rekla da je vjerojatno najbolja srednja vanjska trenutno na svijetu. Fizički je vrlo moćna, jako pametna, čak protiv nas nije puno ni igrala.
Mi koliko god dobro igrali i koliko god bili blizu medalji s ulaskom među četiri najbolje reprezentacije u Europi, Francuska i Norveška još su rang više. Slažete li se?
- Možda i jesu, možda i nisu. Mi smo napravili korak prema tom rangu, podigle naš rukomet, dobile samopouzdanje. Druge su cure vidjele da mogu ući u reprezentaciju. Izborili smo Svjetsko prvenstvo i to da će protivnici sada strahovati protiv nas. To je možda i najveći uspjeh - podvukla je Sonja kojoj možda zbog visokog stupnja trudnoće stres za broncu protiv Danske neće trebati...
- Čula sam se s curama nekoliko puta, ali rekla sam im da se uopće ne nerviram, dapače, da mi ih je tako lijepo gledati. Ono što sam gledala Dansku, igrala je stvarno prelijep rukomet.
A kako bi tek prelijepo bilo da hrvatska bajka u Danskoj završi s broncom...